Marketing
Sve ima svoje razloge,onda kad razlozi i ne postoje
Cesaria Evora,da mi je tko rekao da ću je željeti danas u svome danu,ne bi mu vjerovala....Pored toliko izvođača koje volim i obožavam slušati nje se sama ne bi sjetila.Jednostavno ne bi.Sva sreća pa na ovom svijetu postoje ti mali svetionici koji nam pokažu smjer koji nam je potreban.Tako ja konačno nakon burnog jutra sjednem za laptop opet radit da sve stignem do kraja tjedna i trudim se nekako uskladit sve i svih,za sad dobro balansiram,ne paničarim to je najvažnije.
Moj mir putuje na daleku Cubu kako je oduvijek želio,kako je sanjao,a ja?Ja sam tu i slušam Cesariu.
Dan je bio neobičan,DSK se konačno nakon dugo vremena javila,trebale su joj neke stvari i razgovarale smo za divno čudo nekako sasvim normalno,nisan imala onaj osjećaj kad se iskljućim i potvrdno kliman glavom.Rekla sam da nisam osjetila ništa,da mi je bilo svejedno,da sam napravila sve što sam smatrala da mogu ili da trebam i da vidim da ni ona sa svoje strane nije osjetila mnogo više od toga.I dobro sam napravila,što sam je pustila.Da sama sa sobom riješi dileme.Zapravo koliko god da se svi drugi čude tome i koliko god da im je neshvatljiva moja realnost.Ne bismo ništa dobile ni ja ni ona da nisan pustila....Ne bi ona ništa napravila za sebe da nije morala sama,niti bi je ja volila zbog činjenice da je ovisna o meni.Na neki način spasila sam ono što smo imale jednom,sada se čini kao prava vječnost.Nije to nestalo,uvijek ćemo mi biti neka vrsta srodnih duša,sigurna sam da hoćemo...Sigurna da jesmo...Potrebno je ponekad malo odmaka,malo adaptacije....Na prostor,na vrijeme.To što smo otišli ne znaći da je život stao.Ne znaći da je vrijeme stalo,sudbina nikog ne čeka,ona ide po svom.
Prvi put nakon dolaska bila je spremna pričat o nećem što nema veze s nebitnim temama,bila je spremna saslušat isto.I odlučila sam ipak reći kako nisam očekivala,ali ipak se desilo da nisam osjetila ni pozitivnu ni negativnu emociju.Osjetila sam se spremnom to reći i osjetila sam da je ona spremna to čuti.
Znam teško je to shvatiti,ali kad gledate stvari racionalno jednostavno je tako.Nije to zato jer osjećaji bole.Nema to veze.Ništa ne mijenja činjenicu koliko nam je netko bitan u životu.Mijenja samo činjenicu da ako i taj netko završi s nama na taj odlazak ne gledamo kao na osobnu kaznu,ne gledamo kao podbačaj,kao osudu.Nego da na to gledamo kao na nastavak svoga puta.Nisu svi tu da drže korak s nama,neki će ići našim stopama,ukorak,neki će pak zastati pa nas sustići.
Nije to da sam otupila,ne bi ja to tako nazvala.Da sam otupila vjerojatno se ne bi ni trudila,ne bi ni pomislila trenutka na sve to...Život je ono što se dogodi dok planiraš....Malo izvan naših snova i želja i malo izvan naših mogučnosti i potreba.Ono što nam je namjenjeno.Čudno je to,kako se na kraju ipak stvari nekako poslože na svoje mjesto.
Ona je jedna od onih ljudi zbog kojih jednostano morate vjerovat u neobjašnjivo.Uvijek je bila i uvijek će biti.Moja poveznica s iluzijom.Znam čudno je,ali svi dođemo to točke kad se zapitamo kuda to vodi i nemamo odgovor.Odgovori kako uvijek kažem obično dođu kad je već gotovo.Prošla sam danas s njom temu moje srodne duše i svih tih pitanja koja me muće proteklih dana i ona u tome vidi više svrhe od mene same.Ja se još borim s podsvjesti i djelomično želim odgovor ili da me u protivnom napusti...I imam te neke flasheve koji meni nešto znaće koliko god da su drugima manični i ludi.Ne radim ništa da pokrenem lavinu,zapravo,ako to ikog razara onda sam to ja.I eventualno postajen dosadna ljudima oko sebe,jer njima to zvući u najmanju ruku paranoično.Flekisbilnost i sposobnost da prihvate sve potencijalne ishode nije svima svojstvena.Postoje ljudi koji ne vjeruju,postoje ljudi koji sumnjaju,ja nekako oduvijek znam što nosim pod kožom,sama sebi nisam nepoznanica.Valjda mi je zato i lakše,valjda me zato sve ovo i zabavlja,valjda zato s smješkom prihvatim svaku frekvenciju tih moždanih valova.Valjda se zato na pročitanu rečenicu nasmijem i kažen pička ti materina....
Dsk pak vjeruje da nije to karma,misli da je jače od karme,samo još nije dobilo moment realnosti.Da.Možda je i u pravu,ne bi se trebala brinuti.Zapravo i ne brinem se samo me zanima nevidljiva spona gdje se i kako nalazi,valjda zato da je sačuvam što dulje mogu,da je slučajno netko ne bi prekinuo.Valjda da je zaštitim od okrutnosti svijeta kao tada kad sam podsvijesno grlila strah u oćima.Da,vrijeme će pokazati onda kada to bude potrebno.
Danas osjećam samo radost,dok pokušavam odvrtiti film u glavi.Dok pokušavam skužiti poantu sna.Dok tražim odgovor uzalud,jer znam da neće doći jer ga ja tražim.Sentimento
Post je objavljen 19.11.2015. u 17:17 sati.