Rekli su mi, i bili su u pravu: Moraš znati tko si da bi mogla ići dalje......!
Tko sam, razmišljam, još od prije toga.
Nedavno sam se učlanila u kulturno likovno društvo, lokalno, al' djeluje globalno i, uz pjesme za natječaj, trebalo je poslati biografiju od max 6 rečenica.
Naravno da je prva rečenica sadržavala ime, djevojačko prezime, prezime i datum te mjesto rođenja. Činjenice.
Slijedeća je glasila:
Diplomirana ekonomistica, nezaposlena nakon 25-ogodišnje karijere, udana, majka troje djece.
Što sam njome rekla?, pitam se sada. I analiziram:
Je li mi posao bio na prvom mjestu?
Je li me on odredio?
Je li moj sadašnji status (nezaposlena) toliko moćan da me određuje i u ovom trenutku?
Pa tek onda supruga, majka.
Prije nekih desetak godina postala sam svjesna činjenice da je najveći, najrizičniji, najkompliciraniji, najsveobuhvatniji, najznačajniji i najvredniji pothvat koji sam u životu poduzela - roditeljstvo. Moja djeca.
Jesam li se time ograničila samo na ulogu majke u životu?
Naravno da nisam.
Ja sam i žena i supruga i majka i poslovna žena.
Kći sam nečija bila (jer dijete si dok su ti roditelji živi) kao i neke druge "uloge".
Ali tko sam ja, ustvari?
Koja je uloga dominantna, ovisi o razdoblju u kojem se sagledavam.
Koja sam uloga ja, ali ono....prava ja?
Nedefinirana.
Satkana od svega navedenog.
Ja, koja raste iz dana u dan, širi se, prerasta okvire i uloge, ja nedefinirana, ja pogrešno definirana, životom demantirana il' potvrđena, ja koja ulazim u novu fazu sebe, ja re-definirana.
Još uvijek se - otkrivam!
Post je objavljen 19.11.2015. u 17:50 sati.