Marketing
Iza misli...
Ulazim u svijet podsvjesti, u riznicu zatomljenih uspomena i vidim slike iz vremena prije pamćenja. Uranjam u svijet prije sjećanja. Sljubljujem se s beskrajem kontemplativnog čina i osjećam ljubav na izvoru, tu osnovnu energiju svih drugih događanja. Osluškujem romor fotona i znam da je ono što osjećam uvijek iznova buđenje u snu koji se noćima smiruje, jutrom uzburkava i danom traje.
U djetinjstvu sam lutala bajkama, ulazila u dvorce pune tajni i ljepote, šetala šumama, slušala pjesmu patuljaka, bojala se vuka, bila sedmi kozlić. Spavajući na krevetu od ruža sam čekala poljubac princa očiju boje sna. Njegove oči i snagu njegova pogleda nosih kao znamen, kao svjedočanstvo tvrdnje da voda dolazi iz zemlje. Panta rei, sve teče, a mi smo samo kapi u rijeci vremena. Njegove oči su titrale su u pamćenju kao Heraklitova istina.
Kasnije sam prisustvovala gozbi kod Agathona, slušala Aristophanesovu priču o rađanju ljubavi u kojoj se zrcali harmonija univerzuma, postajala sudionikom renesansne akademije i sanjala ljubav kako suptilno dodiruje sva moja osjetila i ulazi u moju stvarnost kroz sve prolaze i otvore u prostoru koji sam svojim maštarijama i stvarala. To je bilo uvijek novo rađanje u dugogodišnjem snu o dječaku očiju boje jantara. Bio je bezimen, bio je poeta moje snovitosti, vidjeh srcem odapet let ptice, oćutjeh snagu davnog zenita, poeziju vremena i vjetrom zapisano ime.
Rodio se pitom na obali zelene rijeke između kamenjara i močvare i kao da je u tom vručem ljetnom danu udahnuvši neukrotivost zatvorio blagost u izvore snage.
Izrastao iznad velegrada, u kojem je zaokružio intelektualno nasljedstvo, sluša šutnju asfalta i voli breze i vrbe u čijim krošnjama pjevaju ptice njegove mladosti.
S licem na kojem, ne godine, nego osmijeh ostavlja trag sadi neprolaznost u zajedništvo. Život je otvoren do labirinta osobnosti, on prima ljubav i uzvraća nježnost.
Tko ima hrabrosti zakoračiti u tajnovitost tišine iza koje su skriveni izvori ponornice???
Stajali smo na ušću, tamo gdje rijeka svojom širinom nagovještava ljepotu svojih ponora i poželjeli dotaknuti izvor. Treperile su oči neba, a južni vjetar nam je dodirivao lica, mješao glasove, budio uspavana srca. Voljeli smo vrijeme i lutali mliječnom stazom u beskonačnost sna.
On je želio da se sve događa u treptajima oka i odkucajima srca, bez prošlosti i budućnosti.
Poklonio mi je svoje snove i naučio me osjećati osjećaje. U titrajima oka osjetih da je ljubav sreća i sloboda.
Udahnuh tišinu i začuh zov divljine, ostadoh blaga u snovima ali jaka u odlukama.
Napustih dolinu zelene rijeke da bi život krenuo dalje, ali ljubav ponesoh sa sobom i vinuh se zvijezdama da gazeći po nebeskoj stazi posutoj snovima odživim san.
Dijana Jelčić
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4973
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6153
Post je objavljen 19.11.2015. u 08:18 sati.