Među znojnom gomilom ugledala je njegov visoki, ispijeni lik. Prilazi joj, uzima je za ruku i odlaze, daleko od ljudi, daleko od znatiželjnih očiju...
U središtu grada tunel, pruga je ulazila u nj poput vijugave, neukrotive zmije. Unutra je mrak, ali dopire svjetlost. Idealno. Ulaze unutra, ne predaleko, tek toliko da se sakriju i da im se oči priviknu na tamu.
Bez riječi. On vadi vrećicu, istresa prah u žlicu, dodaje vode, limuna i kuha....kuha, smjesa krčka, kiselkasti miris širi se i opija ih. Uzbuđenje i nervoza.
Još uvijek bez riječi.
Igle se ispunjavaju tamnom bojom. Mmmm...toplina, ugoda, olakšanje, spokoj, lakoća...i sreća... Ništa više nije važno, percepcija se mijenja i svi problemi nestaju.
Svijet je ostao isti, bezličan i dosadan, ali ne i za njih... Oni ga nisu takvog ni željeli.
.....ljube se, hvataju za ruke i izlaze u svjetlost....
...u potragu za novim šutom...
"...Pogledajte, pogledajte niz tu ulicu đanka prije nego što se tamo uputite i upadnete u krivu rulju...." W.S.Burroughs
Post je objavljen 18.11.2015. u 19:20 sati.