PUSTINJA
Moj narod i ja hodamo pustinjom,
zavezani žicom, s čavlom u glavi,
u koloni tri po tri.
Možda ću pod uskovitlanim pijeskom
prepoznati put popločan krvlju,
krikovima rastresen?
Ne bojim se,
jer tko je kročeći pustinjom
svoj narod gledao, smrti se ne boji.
Smrt ukapava munju u svako zrno
pijeska,
i zrno pijeska bljesne nekom svetom
javom.
Pustinjska olujo, sudbino moja,
zatrpaj naše duše
svibanjskim ružama,
jer ne plaši me smrt u pustinji,
već pustinja u smrti!
Rosa Petković, zbirka "Tri po tri", Engelsdorfer Verlag, Leipzig 2015.
Na ovaj dan, uoči spomendana Vukovara, odlučila sam se za pjesmu iz zbirke svoje prijateljice, koja me je posebno dirnula!
Post je objavljen 17.11.2015. u 10:51 sati.