Dragi moji, srdačno Vas pozdravljam. Evo dugo me nije bilo na blogu, ali eto brige i problemi a i nisam više ni znala što da pišem. Svi smo nekako u svojim brigama i nemamo vremena za druženje, jedni za druge.v Važno je bar da za molitvu imamo uvijek vremena. Evo maloprije sam listala svoj dnevnik i naišla sam ovaj lijep tekst koji sam posvetila svojoj baki i mjestu Veliki Kablići pokraj Livna gdje sam provela najljepše dana svog djetinstva. E da mi se samo na trenutak vratiti na prošlost i biti tako sretna i bezbrižna.
Evo dio moje bilješke.
Uvijek sam se veselila praznicima kod moje bake Mare u Velikim Kablićima pokraj Livna. Baka je imala je malu prekrasnu kamenu kućicu koja je zračila toplinom i dobrotom. Moja baka Mara je bila izuzetna žena, mlada je ostala udovica i odgojila 3 kćeri. Imala je jako težak život.Uvijek sam joj se divila na snazi koju je imala. Ustajala je ujutro u pet da bi nas dočekao ujutro topli kruh i čaj. Nikada neću zaboraviti miris toplog kruha i lipovog čaja koji smo svaki dan pili. Dok smo mi doručkovali baka je obavljala ostale kućanske poslove, hranila životinje u štali. Onda nam je kuhala ručak, ja bi se igrala i slušala njene priče. Bilo je lijepo slušati priče o njenom životu koji je bio veoma težak ali baka se nije žalila. Navečer kad bi završila sve poslove okupili bismo se u kuhinju i baka je započinjala sa molitvom ništa se nije čulo osim molitve moje bake Mare: Oče naš koji jesi na nebesima, Zdravo Marijo… i tako u beskraj. Baka je prebirala zrnca a ja sam je gledala i mislila Bože koliko ona moli, zašto prebire tolika zrnca. Ne znam koliko sam imala godina ali molitva mi se usjekla u srce. Ona mi je objasnila da je to molitva Krunice koju je ona naučila od svoje majke i da ju ona moli svaki dan ujutro, u podne i navečer. Tako smo mi svaki dan molile. Uvijek sam jedva čekala praznike da odem kod bake da se odmorim od svega, bila je to kuća puna mira, ljubavi, jedino mjesto na svijetu gdje sam bila potpuno sretna i bez ikakvih briga. Na dvije smo se izuzetno dobro slagale. Poslove bi podijelile, sve bi brzo završile i onda pričale o svemu. Najdraži su mi bili trenuci provedeni sa bakom u molitvi. Molitvom je baka zahvaljivala Isusu za naše zdravlje, zahvaljivala što nas Isus i Gospa čuvaju i molila za sve ljude na svijetu da budu sretni. U molitvu je preporučivale sve iz obitelji, nikoga nije nikada izostavila.Uvijek izmolim Krunicu za svoju baku i nadam se da je sretna sa Isusom kojem je tako žarko željela što prije otići ali srećom doživjela je ipak 93.godinu i otišla Isusu na nebo. Meni je ostalo prekrasno sjećanje na nju i njenu molitvu. A kuća je sada prazna. Najgore mi je za blagdane uvijek spremam pakete za nju, a nje nema, ona je na nebu i sa Isusom me čuva. Ona je sada moj Anđeo čuvar. Bako hvala ti za sve divne trenutke koje sam provela kod tebe i kad god mi je jako teško sjetim se tebe i bude mi lakše.
Post je objavljen 15.11.2015. u 12:04 sati.