Pregled posta

Nije sve za svakoga

Sinoć san s Tašon odlučila prošetat,ona je u nekoj fit fazi pa pješaći ne bi li smršavila,a meni se samo šetalo.Ne može škodit.I priča mi kako ju je bivši odbloka s fejsa i kako je baš pričala o njemu nedavno i kako ga se često sjeti u zadnje vrijeme.I govori kako joj je jedino žao što su se razišli na takav način,pun ružnih riječi...I kažen joj ako je to jedino što bi promjenila zašto ti sada predstavlja takav problem sjest za kompjuter i reći imali smo divan odnos imao je svoj vijek i samo mi je žao što smo se rastali na takav način.
Neću se ja njemu prva javit,zaklela san se jer mi nije odgovorija na poruku koju san mu poslala 3 miseca nakon prekida i nakon njegove prometne...
I sad ja tu nekako njoj pokušavan ovjasnit da više nije klinka,da je sposobna racionalno vodit razgovor s bivšim,da jako dobro zna koliko je postigla nakon njega i je li se spremna vratit na staro ili su oboje spremni evoluirati...I priča mi o kozmosu,o snovima,ali zapravo u ovih skoro pola godine ona još nije sjela sama sa sobom i razmislila koliko joj nedostaje i što njoj sve to predstavlja...I da sluša me rezervirano,jer što ja znam od ljubavi,što ja znam o vezama kad ni sama nisam imala istu.
Ja san zadnja osoba koju bi se trebalo slušat,ali ne dam se smest i nastavljam i kažem: "Draga,pa veza te ne bi trebala sputavat,ako si u vezi ti prva ne bi trebala osjećat potrebu da se opravdavaš ili smatraš kako se trebaš opravdavat jer putuješ s prijateljima,jer izlaziš bez njega.....
I na kraju joj kažem tu više nije bitan on,bitna si ti....Bitno je da ti želiš promijenit taj zadnji trenutak i sad imaš priliku,to je jedina stvar koja te još koći da nastaviš dalje i dam joj knjigu na posudbu,da u njoj pronađe odgovore sebi.

Istina možda san zadnja osoba koja ima pravo govorit o vezama,ako mene pitate ne bi smjela imat pravo govorit o istima.Jer imam teoriju,razumijem sve to samo u teoriji,praksa mi nije jača strana.Glupa san za neke stvari,glupa sam za ove današnje sinonime ljubavi.Ne ide mi to,ne osjećam se ugodno u tome.Ovu kozmičku mogu podnijeti,ovu samo moju,koju ne dijelim sa svijetom.Ali ovu Facebook,ovu preko porukica,ovu preko mailova,preko poziva ovu koja nema ni jedan face to face moment jednostavno ne mogu.Neosobna je,čudna je,hladna je....Ljubav ne bi smjela biti takva,učili su me da je ljubav topli napitak,zagrljaj,dekica za dvoje,nisu to samo američki filmovi,nisu to samo bajke.Za mene je to puno više i češće mi je drago da još nisam osjetila nešto slično,mislim da je vrijedi čekati cijeli život,ako je spremna trajati jednako toliko.Nisam osoba koja ljude tek tako pušta u život,nisam osoba koja lako dopušta sebi biti povrijeđena.Ne treba mi to u životu,nemam vremena da ga gubim na to.Istina je da ste na nekog najslabiji i da taj netko koliko god da je vaša najjača karika na lančiću ujedno je i vaša Ahilova peta,najslabija točka.
Ne mogu ni ovu ljubav koja počinje s pitanjima hoćemo li biti skupa,ne mogu ni ovu kafansku,klubsku,ne mogu ni ovu jednonočnu...Pitanje je kakvu ljubav uopće mogu sebi zamisliti?...Moja ljubav je idealistička,ne zanimaju me vjerske ideologije,ne zanimaju me političke,povijesne i nikakve druge.Ljubav je za mene jedina ideologija,a ideologije uvijek slijepo slijedimo, u ideologije vjerujemo...Zato i jesmo to što jesmo....

Negdje sam pročitala kako prijateljstvo nije velika stvar,nego milijun malih stvari.Ljubav je samo nastavak istog.U čovjeku moraš biti spreman voljeti i njegove loše strane,ne nužno voljeti koliko moraš biti u stanju nositi se s njima,moći ih otrpjeti.Teško je,znam,naći takvu ljubav,ali gdje ti se žuri pa imaš cijeli jedan život za to i barem još toliko da to doživiš.Znam čini se kratko,ali vjeruj mi da je dovoljno.Taman onoliko koliko ti je potrebno.

Zaista nisan prava osoba koja bi trebala govorit o tome,ali to je moje mišljenje.Ljubav.Tako sitna riječ,tako snažnog značenja.Cijeli jedna svijet sažet u 5 slova.Cijeli jedan niz duša spojen ko perle na niti,koje vi povezujete,kao kopća na ogrlici.Kopća onog istog lančića ispod kojeg kuca srce.
Možeš nekog voljeti za sve živote,ali ako na kraju dana ne možeš sjesti pred tu osobu i istresti sve ono loše,sve ono dobro što si nakupio tijekom dana i ako ta osoba ne može isto i što je najvažnije,ako se jedno od vas ne može nositi s teretom onoga drugoga,pitanje je milisekunde kada će se lajna otkinuti,a karike rasuti po podu.Nema kopće toliko jake da zadrži u nizu perle koje su preteške za istu.
Poezija,ma nema u tim riječima ni trunke poetičnosti,ako mene pitate,ne smatram se piscem,ne smatram se nit mjerodavnom da odlučujem o tome.Za mene je ovo čisto iznošenje stava.
Ljubav je ako mene pitate sinonim za povjerenje,ali na kraju opet sve polazi od nas.Koliko vjerujemo sebi toliko ćemo vjerovati drugima.Koliko smo spremni vjerovati drugima toliko je čvrst naš odnos.Da premlada sam za ovakav stav,premlada da tražim konačno,premlada da razmišljam konačno,ali nema u ovome ništa konačno.Sve i da jest to to,to i dalje ima svoj nastavak.Ima svoj nastavak s nekim pored sebe.Nekim tko razmišlja isto.Telepatska povezanost srodnih duša...Onaj trenutak kad unaprijed znaš koliko si jak i koliko si slab,kad si svjestan da se sa svojim slabostima možeš nositi,da te tuđe slabosti ne bacaju na koljena,nego te uzdižu na planine.U kurcu je to,kad nisi siguran što želiš.Kad točno znaš već je druga stvar.Ja ne mogu reći što želim i kakvu osobu želim,jer nikad ne znaš kakva ti je osoba potrebna,nikad ne možeš biti siguran na kakav ćeš paketić čuda naletjeti,ali sigurno znam što ne želim,što mi nije potrebno u životu.Znam što bi me uništilo,znam što bi mi potrošilo dušu i to neću tražiti.Lijepo je primiti poruku prije buđenja s riječima Good Morning Beautiful,ali kad mi treba takva poruka upalim si alarm i dan je odmah lijepši....Lijepo je poželjeti nekom laku noć,ali zašto to ne bi bio ti sam,ti sama.Laku noći i lipo sanjaj.I zaista sanjaš onaj svoj savršeni svemir,ono svoje utočište,svoju utopiju.Gasiš svoja svjetla onako kako ti voliš,naglo ili polagano ili ostavljaš sve u blagom polu mraku,u nekoj romantici.To je tvoj svijet možeš sve što poželiš.
Voljeti pak možeš na mnogo načina,ljubav je emocija s mnogo lica.Ljubav je emocija koja oslobađa tebe i zarobljuje nekog drugog.
Svi se sjećamo priče o Prometeju,kako se on oslobodio planine i kako je planina zarobila njega zauvijek.Da pojavi se netko tko ubije orla,pojavi se netko tko zalijeći rane,pojavi se netko da te osolobodi i onda pojavi se netko tko te zauvijek veže za sebe.Tako to ide.Ako možeš razumjeti metaforu onda ćeš i ti znati što je to Ljubav.Milijun malih stvari koje samo ti pamtiš,spas,sloboda od okova i nastavak života s teretom prošlosti koji ti nakon dugo vremena netko pomaže nositi.Taj prsten na duši uvijek će biti tu,ali onoj pravoj osobi on je najdraži kamen koji nosiš ispod kože...

Post je objavljen 12.11.2015. u 09:46 sati.