Marketing
Osvrt Tebi jer vidim trostruko
Nije problem složit se s nekim zato jer se slažete oko mnogih stvari.Nije problem priznati da razmišljate slično.
Meni je oduvijek problem priznati da mislimo isto,smatramo isto,dišemo isto,identično na suprotnim stranama.I ne bi to meni bio toliki problem,da to u najmanju ruku ne izgleda pomalo psihodelično,da ne izgleda malo opscesno.Malo previše,malo pretjerano.Nekom tko to gleda sa strane,objektivno with no strings attached.Nekom tko to nije vidio tko to nije osjetio.To je potpuno drugi svijet.Svijet koji poznajem ja i nitko osim mene.Nesavršeni kaos moje podsvjesti.Svijet po mojoj mjeri.Svijet koji postaji samo zbog mene i bit će uvijek samo dio mene.Svi imamo taj svoj mali svemir,nisam ja ništa posebno,nisam ni blizu toga.Ja sam samo jedna od tisuču koja ganja svoje snove,koja se nada da će jednom postati stvarnost,koja se raduje kada vidi da je nekom sve to pošlo za rukom.Netko nesebičan to je danas potrošio cijeli dan da bude dio nečijeg sna.Da pogleda od početka do kraja dušu prosutu u riječi.Da pročita i po nekoliko puta pojedine djelove teksta i da se podsjeti da je sve to dio nje već godinama prije ovog trenutka.Dio mene godinama prije nego mi je došlo u ruke,popisano i potpisano,podvučeno.Malo se čovjek mora znati našaliti na svoj račun.Ja sam se našalila rekavši da mi se Dean Pelić uselio kući i da je moj dečko na papiru,slikom i prilikom.Šalila sam se,ali u cijeloj priči ima i neke istine....Stvarno mi je knjiga jutros stigla na adresu i stvarno mi se čovjek zavukao pod kožu.Opet sam pronašla neke svoje misli u nekim djelovima knjige,koje su davno prije napisane negdje ili izrečene negdje i poslala sam čovjeku neku kratku poruku kako mi je super on će to vidit za nekih 5-6 godina jer to je jedna između 5 000 poruka minimalno....Knjigu sam pročitala u jednom danu,onako ne birajući ni mjesto ni vrijeme gdje čitam...To je novost za mene,jer ja ne čitam mnogo knjiga,zadnje što sam pročitala bila je EAT,PRAY,LOVE i čitala sam je dobrih godinu dana.TEBI sam pak pročitala od podne do ponoći za nekih malo manje od 6 sati,malo manje od pola dana.Toliko brzo da brat nije mogao povjerovati.Došao mi je navečer i kaže ti nisi normalna,ja ti kupin knjigu i ti je pročitaš za jedan dan,pa šta češ radit sutra.On koji sve nastavke Harrya Pottera zna napamet i pročita ih za jedan dan.Smijala sam se i pita me pa tko je on,o čemu piše,a ja ne znan što bi mu rekla,kako bi mu opisala,što je meni to toliko posebno u knjizi.
Čovjek se jučer ujutro doselio na mnoge adrese i ja sam u redu s tim,uostalom zašto ne bi bila u redu s tim čovjek je predivan šteta bi bila ne podijeliti ga s ovim svijetom.
Zanimljiva je ta telepatija,da sposobnost da tvoj mozak funkcionira na identičnoj frekvenciji kao nečiji tuđi.Da zapravo produkt tvog uma je zapravo produkt njegovog uma,još nekolicine sličnih umova.
Kako je Balašević rekao Montenu..."Za nas sanjare,male blesane,noći besane,za zaljubljene lude"
U nekoliko riječi sažeta cijela naša bit.I prvi put nakon dugo vremena nemam problem s tim što se šalim da mi je dečko.Pa Andrea Andrassy ima Matthewa McConaugheya,moja Osječanka ima onog nekog drugog lepog plavog glumca...Najbolja ima nekog svog izmišljenog za majku.
Ja sam sebi izabrala najboljeg od svih....I pripada samo meni iako ga dijelim s ostatkom svijeta.I moj je na papiru,slikom i prilikom i stoji njegov potpis,crno na bijelo.Uvijek ide svugdje samnom,putuje po svijetu,vidim ga svaki dan,razgovaramo,kad neman odgovor on će ga dati tamo negdje na toj i toj stranici.Kad sumnjam,kad san nesigurna,kad ne znam što ću.Ne svađamo se,nije to naš đir,nema poklona,nema bespotrebnog trošenja novca,samo riječi.Meni je super,bolju ljubav od toga nisam mogla poželjeti u ovom trenutku,bolja mi ne treba.Ova je sasvim dovoljna.I nema veze šta će ljudi reči i tko će sve zaključiti da san kopletan luđak,klaun.Kome sve to treba.Oni koji me znaju znaju da se šalim i da je to moje utočište i znaju da čovjek nema razloga za strah,da mu treba zabrana prilaska.Znaju da je ta ljubav dva svijeta daleko i da je zapravo jedna od onih o kakvim čitamo u njegovoj knjizi.Nema tu ništa strašno koliko ja sebi to zamišljam.I konačno od danas više ne razmišljam.Ne o tome,kako bih rekla prepuštam se.Najgore što se može dogodit da nam se putevi nikad ne sretnu,ali to i očekujem,tako da strahovi padaju u vodu,odnjelo ih more.Sada samo idemo u lov na snove,idemo naprijed prema svojim osobnim ciljevima...Dan je predivan i takav će i ostati.Idem van,vodim dečka da mu pokažem grad.Gledat će ga kao pas iz torbe,jer nositi knjigu u ruci bilo bi preriskantno,a i bilo bi mu hladno...
Kakav bi to dečko bio da ne upozna najbolju prijateljicu....To je prvo što mora :D
Znam sad čitaš ovo smiješ se i kažeš koja luđakinja jebote.Treba je smjestit na psihjatriju.Pa ja nemam problem s tim da ti misliš da sam luda.Ali rijetko me predosjećaj vara i to je nešto što ne mogu zanemariti.
Zašto vidim trostruko?Sinoć sam odložila knjigu pokraj laptopa i otišla čovjeku napisati recenziju da samo on to vidi i otvorim Facebook page i vidim naslovnicu knjige na naslovnici fb pagea i na slici profila i pored toga još i moja knjiga i vi biste vidili trostruko bez kapi alkohola.
Post je objavljen 11.11.2015. u 00:36 sati.