Imam uvriježeno, duboko ukorijenjeno i naširoko razlistano stajalište, da je politika kvarni biznis, i da u njoj nemre uspijet nego onaj najkvarniji, a pritom u najfinijim manirima upakiran, tek toliko, da se oni dobroćudni i naivni imaju čemu nadati. Pa to drvo tako raste, i lista, i grana se, i ne vidim ni jedan buldožer, ni poplavu, ni sušu na vidiku...
U međuvremenu, na birou se nije promijenilo mnogo toga, u suštini. Još uvijek se moram jednom mjesečno javiti da postojim. Ali ovaj puta smo se malo unaprijedili, dakle, ne moram šetati gradom i stajati u redu za svoj pečatić, nego se samo javim jednim kratkim mejlom uz srdačne pozdrave, i dobim natrag isto tako srdačan odgovor, i to je to. Dakle, mogu slobodno preseliti na Tajland i razmjenjivati otamo srdačnu kurtoaziju s domaćom birokracijom. Što je, dakle, silni informatički napredak u odnosu na, ono nekad.
S druge strane, kolikogod se spretno služili tipkovnicom i monitorom, domaći birokrati još uvijek nisu uspjeli registrirati postojanje nekih zanimanja, od kojeg izdvajam samo web dizajn, npr. (a to znam zato jer sam baš to pitala, jer me baš, eto zanimalo, nakon što mi je ljubazno objašnjeno da mojih 15 godina sjedenja uz fotošopove i ilustratore, također na zavodu niš ne znače...) Situacija je takva da web dizajneri, već više od jednog desetljeća, otvaraju svoje firme, naveliko rade, i čini se da imaju toliko posla e da, baš nitko od njih nema potrebe javljati se na zavod, pa vjerojatno zato ni zavod nema potrebe priznati da to zanimanje uopće postoji. Bespuća birokratskih zakučica, ki će ga vrag znat...
S treće strane, ponekad mi biro pošalje naputak da se javim na neki oglas. U skladu s mojom školskom spremom, koja, igrom slučaja, baš i nema previše veze s mojim radnim iskustvom, ali eto, nema veze, tako oni funkcioniraju. Pa onda na mejl dobijem uputstva kako moram prošarati pola grada, što u potrazi za izvodom iz matične knjige, što u potrazi za dokazom o nekažnjavanju, što u potrazi za fotokopiraonom, što u potrazi za poštom, printerom, kuvertom i markicom. Jerbo, izgleda da se na poslove u državnoj službi nemrem javiti, a da se prije toga ne teleportiram u koje stoljeće unazad. Svem OIB-u i elektronskom građaninu unatoč i uprkos. Dakle, ništa od preseljenja na Tajland, za sada.
S četvrte strane, dobila sam od zavoda i intrigantan jedan poziv na džaba tečaj engleskog jezika. Zanimljivo jedno iskustvo, mora se reć. Poziv na testiranje u osam ujutro. Testiranje u jednoj sobi, ispred sobe buljuk ljudi koji nije stao u onu jednu sobu, a usred sobe mali crnac s kačketom. Predstavlja se kao vlasnik firme koja drži tečaj u suradnji s hazezeom. Poduzetni crnac u srcu metropole. Nije moglo proći, a da jedan hrvat, instant ne označi sebe nesputanim šaljivdžijom, bedastim upitom da li je možda crnac član društva afrikanaca. Odmah, na početku. Da se ne bi ovaj slučajno zanio da ima posla s očajnim, nezaposlenim, znanja i pomoći željnim ljudima, i tek toliko, da odmah znade gdje mu je mjesto. U Africi, naravno.
Nekim čudom, voditelj škole i vlasnik firme, nije se instant dohvatio banane i pobjegao na prvo drvo, nego je nastavio, uz dopadljivi smiješak i povremeni humor na vlastiti račun, objašnjavati kako sve to funkcionira, kako on može pomoć ljudima da nauče jezik, nađu posao, i stanu na svoje noge, i sve te cake kojemu ga je američko školovanje podatno obdarilo, uz tu i tamo pokoju upadicu, želite li me još nešto pitati, osim toga zašto sam crn, ili, eto, vidite, nismo svi isti, vi ste bijeli, ja sam crn, vi ste nezaposleni... (a ja imam firmu, luzeri jedni šupački, dovršite si rečenicu sami...:P)
Naravno, otpočetka me kopkala njegova računica za ulaganje tolikog napora u podučavanje ljudi koji, kakti ne bi trebali niš platit, ali ipak, plaćaju neš simbolično za knjigu (lošu fotokopiju, slutim) i još neš za certifikat, (nema džabe ni u babe), mislim, ipak, to je utrošeno vrijeme, silni sati potrošeni na, skoro pa volontiranje, ispalo je da je tečaj organiziran baš za teške početnike, a da je većina, mlađih pogotovo, s engleskim jezikom u dobrim odnosima, oni su dobili ponudu za viši stupanj, 50% popusta.
Borba, sve to. I kaos, narafski...
Post je objavljen 10.11.2015. u 10:28 sati.