Marketing
Odlazi cirkus
Vikendi u pravilu počinju uvijek jednako.
Budim se prije sedam dok dlakava i manje dlakava muškadija još spava. Ne želim ih buditi pa se još iz kreveta primam knjige koju nikako da pročitam do kraja (jer je čitam samo subotama ujutro, naravno).
Pročitam poglavlje, dva uvrh glave potom pročekiram na brzaka što sam propustila na blogu i fejsu. Obično ništa bitno.
Od silnog blogouzbudjenja zadrijemam ovaj puta do pola devet, devet.
Polako se budi i bolja polovica pa se zajedno izležavamo još kakvih sat vremena dok nas kakav mačkov "bum" (čitaj : dosta stoko lijena, vrijeme je za ustajanje!) konačno ne izvuče iz kreveta.
Slijedi doručak koji je napola ručak (izgledom i količinom), čišćenje (nakon kojeg za sat vremena sve izgleda kao i prije njega) te nova tura lijenčarenja (film, snimljena serija) pa kasni ručak koji je ujedno i večera.
Nekada smo subotama odlazili u kupovinu (sada subotom ujutro eventualno odemo na Flohmarkt ako je u Heidelbergu), no na sreću odviknuli smo se od te navike pa sve nabavimo u četvrtak. Kupovina subotom ujutro nije za ljude slabih živaca. Mislim, nije ni za ljude jakih živaca a kamoli za Žiku Živca (it iz aj, Leklerk). Nekad se pitam jedu li svi ti ljudi koji mahnito prazne police supermarketa išta tokom tjedna jer subotom izgledaju ko izgladnjeli zombiji željni novog mesa dok im šareni artikal viče : Kupi me, kupi! Užas.
Subote popodne ili navečer zauzete su za izlazak iz svakodnevice.
Najčešće je to odlazak u neku od sauna koje su subotom otvorene do ponoći ili kino u kojem uživamo u flimovima sinkroniziranim na njemački. Nema većeg užitka za sve osjete od onoga kada Samuel L.Jackson izjavi : "Jetzt reichts mir. Ich hab' die Schnauze voll von scheiß Schlangen in diesem beschissenen piss Flugzeug!" (U originalu : "Enough is enough! I have had it with these motherfucking snakes on this motherfucking plane!").
No, nije da nisam nepodmitljiva. Uz kokice i nachose sa umakom od sira i to se da izdržati. Na sve skupa ide naravno Coca Cola light. Treba i u takvim trenucima paziti na liniju.
(na slici je muževa kola, moja je stvarno light :P)
Ovog vikenda bolja je trećina odlučila odvesti nas u cirkus Flic Flac koji slavi 25 godina a na turneji pod nazivom "Flic Flac Höchststrafe" stigao je i u naš grad.
Dobro, ne baš u naš ali u prvi najbliži.
Obično sam ja ta koja se sjeća kojekakvih detalja iz vremena kad je svijet još bio mlad (pa tako i mi) ali ovoga me puta muž iznenadio svojom memorijom. U istom smo cirkusu jednom već bili prije punih 20 godina i tako je pomislio kako bi bilo zgodno još se jednom svega prisjetiti.
Možda se nekome čini glupim da odrasli ljudi odlaze baš u cirkus, no ovo nije klasični cirkus namjenjen djeci. Upravo suprotno, djece gotovo ni nema na predstavama. Flic Flac je najbliži varieteu - predstava artista na tlu i u visinama, žonglera u najnemogućijim varijacijama, žive muzike i plesa te igre svjetlošću. Klasični je klaun ovdje zamjenjen mješavinom klauna, stand up komičara i (tobože nespretnog) "madjioničara".
Ovogodišnja turneja nosi naziv "Höchststrafe" iliti "najveća/najviša kazna" i cijeli je show prilagodjen temi izdržavanja kazne zatvora.
Izvodjači su tobožnji zatvorenici koji su primorani izvršiti raznorazne opasne i običnom gledatelju nezamislive vratolomije kako bi zaslužiti slobodu na kraju.
Što im, naravno, na žalost gledatelja i uspije jer takve bi se majstorije mogle gledati i duže od dva sata, koliko predstava traje.
Nekada sam ovakve predstave i/ili koncerte voljela snimiti, sada to više ne radim, nego uživam u predstavi bez tehničkih pomagala, pa je aparat za vrijeme predstave ostao u torbici.
Malo slične atmosfere i vratolomija ekipe Flic Flaca tko želi može pogledati na priloženim snimkama ovogodišnje turneje u nekim drugim gradovima.
Predstava Flic Flac Höchststrafe (siječanj 2015, Bremen)
Za gledanje uživo nekih od točaka treba imati i dobre živce. Nije mi baš bilo svejedno gledati potpuno mokru ženu na obruču 15 metara nad tlom a da nije vezana niti je postavljena zaštitna mreža, kao ni pratiti osmoricu motorista kako istovremeno piče po zatvorenoj kugli brzinom od 70 km/h. Tim više što je tokom 25 godina cirkusa bilo nesreća, neke i sa najtragičnijim ishodom.
Cijelo vrijeme nesvjesno mi se u glavi vrtila priča u kojoj Franc pozabi Lizo visoko nekje v zraku.
Franc je pozabil Lizo
visoko nekje v zraku
zagledal je njene oči
na parketu qualabladala
Želel je, da sloni letijo
in jo zbudijo
zarjavele trobente svojo glasbo
da jo zbudijo. da jo zbudijo
(Lačni Franc : Zarjavele trobente)
Laura Miller : Aquatic Aerial Ring
Završna točka - Globe of Speed
I na kraju pala mi je na pamet slučajna podudarnost. Cirkus slavi 25 godina postojanja kao i slobodni izbori u mojoj izvornoj domovini. Kad već nisam prava dijasporična Rvatica koja na izborni vikend zapiči u najbliži konzulat glasati za kojekakve klaunove, onda se barem mogu pohvaliti da sam bila u pravom cirkusu.
I moj i vaš danas odlazi iz našeg i vašeg grada.
Predstavi je kraj.
Dan već se budi
Polako kući krećem
Glumac masku svoju skida
Predstavi je kraj
To je vrijeme
Kada klaun tužan može biti
To je vrijeme
Kada nakon svijetla pada tama
Pjevač pjeva tada nama
Mi smo ljudi s druge strane
Mi smo ljudi s druge- s druge strane
(Parni valjak : Predstavi je kraj)
Post je objavljen 08.11.2015. u 19:55 sati.