nama su mnoge stvari potpuno normalne,
ne razmišljamo jesu li dar s neba,
urođene genetskim kodom
ili smo ih stekli, zaslužili, dobili...
sreća je stanje duše...
makar i ozbiljno sumnjali u njeno postojanje,
postojanje nekakve duše koja se odvaja od tijela,
neke posebne "svijesti" koja nas jedina čini ljudskim bićem...
ma kako bilo...
za mene je sreća kad shvatim da se u tom trenutku osjećam dobro...
a tako se možeš osjećati zbog stotine razloga... z
agrljaja djeteta.
pogleda drage osobe.
osjećaja sunčeve topline.
svjesnosti da je sreća kao onaj mjehurić od sapunice,
ma kako bio prekrasan u onim duginim bojama...
srećaa da nam živi netko drag, još uvijek živi i s nama je...
sreća nije događaj.
sreća je stanje svijesti i osjećaja...