Marketing
PAŠKI VATROGASNI JUBILEJ
Nima gorega i podmuklijega dušmanina od vatre. Kako se samo pritvara, sakrije, povuče i samo tinja pod pepelon i vreba čas da iznova bukne.
Tko bi drugi mogao ovako zborit o vatri i vatrogascima osim Miljenka Smoje. Koliko je bilo njegovo štovanje vatrogasaca i vatrogastva zorno je pokazao u svojoj kultnoj seriji "Naše malo misto". Koje je to malo misto bez svojih vatrogasaca?
Kao da mi je sudbina odredila da cijeli život budem pored vatrogasaca. Počeo sam svirati u "Špitalu" starom vatrogasnom domu, i to sa vatrogascem Vladimirom Tičićem – Žorži Ganjaša koji je bio jedan od članova upravnog odbora Podsaveza DVD-a za kotareve Senj i Rab, koji je osnovan u Senju 14.06.1953., i koji je za svoj doprinos u vatrogastvu dobio nagradu Grada Paga, te u Rijeci gdje graničim sa Javnom vatrogasnom postrojbom Grada Rijeke, te se svakodnevno družim sa tim plemenitim ljudima.
Prvo vatrogasno društvo u Hrvatskoj osnovano je 1864. u Varaždinu i od tada je prošlo 151. godina, u Pagu je to započelo 1935. godine. Premda su se tijekom 80-godišnjeg uspješnog rada i djelovanja Paški vatrogasci susretali sa mnogim poteškoćama kako materijalne tako i kadrovske prirode, koje su prebrođene zahvaljujući upornosti i samoprijegoru nekolicine entuzijasta, društvo je sačuvano do današnjih dana.
U subotu 26. listopada 2015. Paški vatrogasci su proslavili dvije značajne obljetnice: 80 godina postojanja udruge i 30 godina vatrogasnog doma. Lijepi je to jubilej, na kojem treba čestitati našim vatrogascima, poglavito Paškim vatrogasnim laureatima.
Broj aktivnih vatrogasaca, te onih koji na ovaj ili onaj način aktivno djeluju u vatrogastvu, može se ustvrditi da je jedan dobar dio stanovništva Paga čvrsto vezan uz ovu djelatnost, i oni čine onu snagu koja u najpresudnijim trenucima ima i te kako veliko značenje. To se pokazalo ne samo tijekom povijesti, nego se potvrđuje i danas.
Očituje se to i ove dane kada su članovi DVD-a Pag pomagali u prenošenju namještaja i vrtićke opreme, prilikom preseljenja poradi izgradnje nove zgrade vrtića.
Zaslužili su ti veliki ljudski pregaoci, kojima se društvo nikada dovoljno ne oduži za njihov neizmjeran i mukotrpan rad i doprinos većem ljudskom blagostanju.
Po svemu se dade vidjeti da se odnos prema vatrogastvu u Pagu promijenio, prije svega društva u cjelini. Kao društvo smo napredovali, sve je više materijalnih dobara koje treba čuvati od požara, tako da se to više ne može prepustiti samo nekolicini zaposlenih i entuzijazmu i samoprijegoru pojedinaca, najčešće skromno opremljenih za veće i ozbiljnije intervencije. Osjeti se da povoljniji vjetar puše iz Gradskog poglavarstva i da veća ulaganja u razvitak zaštite od požara, dovodi do kvalitetnijeg kadrovskog ekipiranja, educiranijeg i tehnički opremljenijeg, koji će se moći uspješnije suprostaviti vatrenoj stihiji.
Da završim kako sam i započeo sa Miljenkom Smojom: "Mužika je svirala marš, umorni vatrogasci, nakon ča su dokazali svoju hrabrost i spremnost, marširali su u otel na drugarsku večeru. Tamo ji čeka banketni stol pun spize i pića. Pri venog su seli, Roko je zapiva poznatu vatrogasnu himnu koju su i ostali prihvatili:
Ne bojimo se od požara
Vatrogasci jesmo mi.
Bilo danju oli noću,
Vazda spremni jesmo mi!
Kada trumba nas pozove,
Uvik spremni jesmo mi.
Ne bojimo se od požara,
Spavaj, grade, mirno ti!
Post je objavljen 08.11.2015. u 15:43 sati.