Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/njenaperspektiva

Marketing

“You will never be able to escape from your heart. So it’s better to listen to what it has to say.” Paolo Coelho

Ima jedna lijepa scena,koju sam eto htjela zapisati.Nešto iz onog moga sna.Pitao me kako sam znala koji je njegov omiljeni desert,rekla sam da sam pametna iz čega je on ipak zaključio da sam prije vještica.Dalje nije za under 12 tako da dalje neću pričat.
Čudno je to za opisat kako za neke ljude jednostavno predosjetite ono što slijedi.Dođe vam prirodno.Zavuću vam se pod kožu da to ni ne primjetite.Kažu srodne duše.Ma ne znam,ja to tako ipak ne bi nazvala.Više bi to shvatila kao sve je napokon na mjestu,iako i dalje je kaos.Sredili smo svoj komadić svemira,a svijet je i dalje kaos.Ne znam,tako je to izgledalo.Stvarnost je drugačija.ali nekako prečesto se snovi ponavljaju,pa nekako iman feeling da će se ipak to nekako sve posložit onako bi trebalo.
Trenutno vodim neki besmisleni razgovor i skužim koliko ljudi noći provodi dosadno u besmislenim razgovorima sa potpunim strancima pokušavajući nekako prizvati san na oći,sli ne ide im.I odlučim malo prevrtiti slike na fejsu,čisto da se podsjetim nekih riječi,nekih citata,da odem s nekim pozitivnim iščekivanjem na spavanje i onako listam i listam i krene me svrbit poplat desne noge i mislim si koliko čudnije može postati.Hladno mi je i popila san maxflu i tako bi najrađe zaspala na 10 dana samo da ostanem u toj podsvjesti da se odmorim od ovog svijeta.Ujutro ću dovršit s pisanjem.
Jutro je predivno.Toliko predivno da mi je čak i facebook zaželio dobro jutro.Obavili smo svoju građansku dužnost.Bit će šta bude.
Opet san sanjala neke ćudne stvari i sad tu negdje na internetu naletim na članak kako je 11.mjesec zapravo mjesec srodnih duša i kako je glupo ignorirati znakove svemira.I sad da ne ispadne da previše ulazim u materiju i da ovo treba shvatit doslovno....
Soulmates
Zapravo sanjala sam i već nekoliko dana intezivno sanjam nekog za koga san sigurna da je karmička srodna duša i gotovo sa sigurnošću mogu reći da mi poklon dolazi u srijedu 11.11.
I na kraju članka stoji Coelho-ov citat,što je još jedna sretna podudarnost.Uistinu je nemoguće pobjeći vlastitom srcu.Nekako uvijek bude po njegovom.
Kako znamo da nešto stvarno želimo,da želimo nešto srcem ili želimo razumski?!Želim nove hlaće i trebam nove hlaće i kupit ću ih za koji dan,ali ne ću zbog njih osjetiti kao da je svijet naklonjen meni.Neću osjetiti da je u tom trenutku sve baš kako treba biti.Iščekujući knjigu osjećam da će taj trenutak kad ju uzmem u ruke izgledati upravo tako izgledati.Predosjećaj.Čudna je to stvar.Jutros čitam Vedrana Rudan kaže kako joj pisanje dođe kao svojevrsni razgovor sa sobom i prisjetim se da sam nedavno prevrtala po starim papirima tražeći uspomene naletjela na jedan svoj razgovor sa sobom od prije nekih 3 godine.Pisanje i jest razgovor sa sobom.Na papir stavimo sve ono što mislimo i osjećamo da bismo to podijelili s nekim,kad već ne može podijeliti s ljudima oko sebe.Nitko nama ne brani da kažemo,ali nema poante govoriti ako će vas to dovesti u konflikt ili u situaciju da morate objašnjavat i preformulirat svaku riječ da se osoba pred vama ne nađe u nepovoljnom položaju.
Mislila sam da ova priča o stampedu zbog Balmaina u H&M u Zagrebu je neka zajebancija,kad ono stvarno.Ženske se zaletile nebi da je Armani u gradu.Nikad nisan bila luda za markicama.Daleko od toga da volim pojedine brendove i dizajnere,ali sad baš da ću ić toliko daleko da stojim satima pred ulazom u dućan i još da se odlućim pregazit nekoga radi komada odjeće.Mislim ne kužim.
Eto za primjer ću dat sebe.Ja san stvarno htjela knjigu koja dolazi za nekoliko dana,stvarno obožavan autora,stvarno san se veselila i nisan je mogla kupit ovaj mjesec i rekla sam si pa okej ne treba ti potpis,ne trebaš posvetu,što će ti limited edition,što će ti trag tinte na papiru,riječi su dovoljne.I okej BRO je odlučio napraviti nešto za mene...uvatia ga je neki emocionalni moment i rekao naruči je,ali da nije ne bi čekala u redu da mi je autor potpiše,ne bi čekala da ga vidim.Ne bi se gužvala na blagajni.Došla bi nekoliko dana kasnije i kupila je,makar bila i skuplja.
I stvarno stampedo radi krpe koja pokriva kožu je apsurdan.




Post je objavljen 08.11.2015. u 01:28 sati.