ZAKLETVE
Zaklinjanje je veoma staro, a posebno je veliku ulogu imalo u sredinama u kojima se nije dovoljno komuniciralo u pisanom obliku. Svako zaklinjanje imalo je i svoju težinu, ono se rijetko kršilo. Zaklinjala su se nekad i djeca u međusobnom ophođenju u slučajevima kada se htjelo dokazati da li govore istinu ili da nisu učinili nešto za što se ih sumnjičilo. Zaklinjalo se i kada se primalo u pionirsku organizaciju ili stupalo u vojnu službu. Bile su jednostavni pratilac svakog čovjeka.
Nešto blaža varijanta zaklinjanja je polaganje prisege. I ovdje pojedinci usmenom potvrdom i svojim potpisom potvrđuju da će se ponašati prema nekim propisanim normama.
Među prisege ubrajaju se i one koje daju pojedini političari ili pojedini kadrovi stupajući na neke državne dužnosti. U kojoj su se mjeri oni pridržavali teksta prisege, trebalo bi provjeravati tijekom vršenja ili nakon završenog mandata, jer tada bi se znalo, da li su časno obavljali svoju dužnost. Bilo bi također zanimljivo pratiti i sva obećanja političara prije izbora, a na kraju mandata podrobno analizirati sve što su, a što nisu ostvarili. Tada bi svi znali da li takvi zaslužuje dobiti povjerenje za neki budući mandat.
Neovisno o ovome, zanimljiva su dva stvarna teksta zakletve dviju nekadašnjih daruvarskih prosvjetnih djelatnica, jedne iz 1939., a druge iz konca 1941. godine.
Godina 1939:
„Ja XY zaklinjem se jedinim Bogom, da ću vladajućem kralju Petru II. i otadžbini biti vjerna, da ću se u redu pridržavati zemaljskih zakona i da ću dužnost svoju savjesno vršiti.
Tako mi Bog pomogao.(Potpis).“
Kraj 1941. godine:
„Prisežem Bogu svemogućem i dajem časnu riječ da ću Državi Hrvatskoj i poglavniku kao predstavniku njenog suvereniteta vjerna biti, da ću njene ustavne odredbe i zakone poštivati i njih se držati, da ću interes Države Hrvatske i naroda hrvatskog uvijek pred očima imati i požrtvovno promicati, da ću nalog pretpostavljenih savjesno izvršiti. Tako mi Bog pomogao.(Potpis)."
Post je objavljen 07.11.2015. u 00:46 sati.