Ne pitajte me više kako sam... Prvi jutarnji vlak u njezin ću krevet pretvoriti,u koji ću na prstima uči i svoje mijesto pronači,i neka me odveze tamo gdje sam uvijek bio, u njen zagrljaj... Vjetrove,e njih ću prema vjetrenjači njezine duše uputiti,neka je samo dotaknu,lijepo i nježno...onako poput moje ruke i neka joj kažu da je sav moj svijet,da je moje namilije,da je moje najmojije,i neka joj kažu da volim je...
....jako
Post je objavljen 06.11.2015. u 15:59 sati.