vjerovati...
koliko puta se moraš sjetiti
da ne smiješ zaboravljati vjerovati,
kao da ne braniš sve što imaš
od nepoznate nemani,
da li to bježiš razočaranju?
ne želiš da te nešto uhvati u nevjerici,
pa u ništa ne vjeruješ?
djevojčice?
kako meni zna treperiti srce kad govorim baš potpunu istinu
i kad odgovaram točno kako je,
kao da se ogolijevam unutra,
taj osjećaj da me nešto može raniti
jer može postati stvarno
uvijek posrne pred nekom nagradom.
ali lako zaboravljam.
lako me odnese.
lako me kupiti i lako me izgubiti.
valjda je to tako.
moraš vjerovati da se nećeš izgubiti,
inače samo čekaš da zalutaš.