stajati.
imam neodoljivu potrebu stajati sama,
raširenih ruku,
negdje na vjetru i kiši,
imam osjećaj da bi to pomoglo
najbolje,
danas sam čitala jedan putopis
gdje jednom čovjeku jest.
nešto se večeras odlomilo,
ali tek sutra ćemo znati što.
smiješan je taj osjećaj da znaš,
a ne možeš si vjerovat.
željala bih biti sama,
ali i posvuda.
raspršiti se posvuda
i samo biti,
(kao da ničeg nema.)
podsjećam se da sam ovo sve ja u trenutku.
to me nasmijava. koja ludača.
imam neodoljivu potrebu oprati svoju unutrašnjost
i početi ispočetka.
ali znala sam oduvijek da te opcije nema.
Post je objavljen 05.11.2015. u 00:30 sati.