Bio je dan antifašističke borbe. U ovom mom ljevičarskom umu pojavila se odlična ideja, naime pod krinkom roštilja na Đedovici na kojem smo bili planirao sam svoje kumove i prijatelje nagovoriti da se odmetnemo u partizane i pokrenemo revoluciju.
Dok su svi oni uživali u netaknutoj prirodi uz vatricu meni su samo tokovi revolucije prolazili kroz glavu.
Pojeli smo naramak pilića, prasaca i inih domaćih životinja, popili tucet piva, odigrali nogomet na kojem sam btw kumi strgao nogu, pa opet popili tucet piva.
Shvatio sam da je idealno vrijeme da ih sve nagovorim na bijeg u šumu. I tako ja svoju ideju iznesem pred buduće NOB-ejce, kad ono prvi kum kaže:
-Ja ne mogu, radim večeras od 7
Davor kaže:
- Ja ne mogu, žena mi u ZG, a nisam ju pitao.
Jager se izvukao na to da u Papučkim šumama nema apoteke, a potrebna mu je terapija svaki dan.
Kumi sa strganom nogom sam objasnio da ranjenike ne mislimo ostavljati, ali ona se bez odgovora previjala po livadi, a žena me opiči blinkerom u glavu i kaže: "Budalo jedna pjana"
Post je objavljen 04.11.2015. u 17:40 sati.