Već danima na plaži čujem:
"ulje za sunčanje, kukuruz, voćne salate, burek..."
Kad začujem "krafne" odmah dizem glavu, naime te iste krafne nosi žena bujnog poprsja, u tajicama i košulji sa dekolteom kojeg se nebi posramila niti Nives Celzijus.
-Dijana ajmo kupit krafne.
-Ma daj, za to malo krafne da dam 15 kn, nije me pamet ostavila.
-Možda bi Ivor jeo, znaš da ga voda izvuče...
Nedugo zatim prođe gospođa sa krafnama. Uzima Dijana novčanik i kaže:
-Daj zovi ovu sa krafnama.
-Šinjorina, draj krofne, bite.
Spustila ova korpu sa krafnama točnio ispred mene, maknula krpu, a moja žena ispali kao iz topa:
-Joj, što su vam velike!!
Na to ja pogledam u onaj dekolte i zaustim:
-Stvarno su "velike".
-Sa čim ćete?
-Za ženu i maloga čokoladu, a ću sa marmeladom.
-45 kuna, molim
-Evo 50, ne morate vraćati.
-Hvala.
-Nemojte hvaliti, zaslužili ste.
Nije ova napravila 10 koraka od nas, ja zagrizao krafnu, a žena ne pumpom za luft madrac ošine po kičmi.
-Jel ti misliš da sam ja luda?
Vidim ja šta ti radiš.
-Šta radim? Jedem krafnu...
Post je objavljen 04.11.2015. u 17:27 sati.