Okej zaostajem nekoliko dana za postovima i duboko se ispričavam onima koji čitaju s vremena na vrijeme.Mi umjetnici smo s vremena na vrijeme nepouzdani ne svojevoljno,već jer smo rastrgani.I tako počela san radit na prvom plačenom projektu.Osjećaj je inzvaredan.Ne možemo se istovremeno jednako posvetit svemu,pa jedan dio na uvijek ide na čekanje.
Tako je ovih dana zbog projektiranja stana,pisanje palo u drugi plan.Mnogo mi je bitnih i nebitnih stvari prošlo kroz glavu,danas san se probudila u 11,a sinoć san zaspala na kauću pa san se ustala da odem u krevet,uglavnom tv program je već bio završio.
Zapravo da vam prepičavam šta se sve dogodilo proteklih dana,bezveze je,to nikog ni ne zanima.
Najbolja ima vanzemaljskog dečka,našla ga je čak prije mene.Već dva ipo miseca.Ma nek je ona meni sritna,makar je čovjek samo lik izmišljen za njenu majku.
Imala je i moja takvih kriza.Kriza kad se brinila oću li ostat sama i kako to da još uvijek neman nikoga.Onda san joj za primjer dala sve loše primjere oko sebe,od onih veza koje traju 2-5 sati,preko onih od tjedan ili dva dana,do onih koje su gotova stvar.Naprimjer,moj najbolji prika svojoj curi kaže učin i onda ode igrat košarku isprid njenog faksa.Ne bi mu ona niš rekla ni da joj je reka da ide igrat košarku,ali čemu izmišljat.Ne volin takve odnose,ne volin toksične odnose.Drama mi stvara nervozu.I ne to onu nervozu kao kad prezentiram projekt investitoru pa ne znan kako će reagirat,nego onu zbog koje ti želudac proradi ko korozivno sredstvo.
Manje se živciram sama,sa smao svojim brigama.I sad me više nitko ne cijepi s svojim stereotipnim razmišljanjima.Bar ne oni do čijeg mišljenja držim.
Zapravo htjela san pričat o osjećaju koji je bio prisutan na sastanku s investitorima.Dakle ponudili smo im 3 idejna rješenja svatko u dvije varijante,nas troje.Oni su to gledali i promatrali,na kraju su se odlučili šta im se sviđa.Zapravo ono što je mene osvojilo u tom trenutku je osmjeh,na njenom licu.
Nakon tog osmjeha meni nisu trebali novci,ozbiljno i da nisu platili ja bi bila jednako sretna,samo zbog činjenice da san njoj stvorila dom iz snova.Kad su platili osjetila san da se cijeli taj dvodnevni trud i ignoriranje blagdana isplatio.
Osjećaj je inzvaredan.
Neću van lagat,iscrpljena san,umorna,neda mi se živit,ali sretna sam,jer znan za što živim.Živim za sebe,za svoje snove,za ono što volim.Predivan je to osjećaj.Divan.
Ima jedan citat Nine Badrić,nije iz njenih pjesama,već iz njene životne mudrosti koji glasi : ''Samoća je sjajna stvar ako je znate živjeti sami sa sobom. Uvijek mi bude žao onih koji su udvoje sami."
Nedavno san pročitala na je napisala divnu recenziju Deanu čija knjiga izlazi za 5 dana i predstavljanje će bit na Zagrebačkom Interliberu.
Jeben ti život,zašto ne živim u Zagrebu da mogu otić na Interliber kad poželim.Nema veze knjigu ću si nabavit svakako.
Zapravo i ne želim posvetu.Smatram da su posvete osobna stvar i kad je nekom pišeš trebaš to i stvarno mislit.Kako napisat nekom nešto osobno,ako ga ne poznaješ.Nečiji osobni potpis ne znači mi previše.Šta je neosobni trag tinte na papiru naspram svih tih divnih riječi sadržanih u cjelini.Kako bi VANNA rekla:"Dovoljno je što postojiš"
Jutros san vidila najgenijaniji predizborni video ikad,dakle stranka ZA GRAD.Istina izgledaju neozbiljno,ali ipak do sad smo provali sve ozbiljno i svi znamo kako je to završilo.Cijenim kod njih šta nisu koristili djecu i životinje kao propagandu.Predstavljaju se s onim ćime raspolažu.Mladim i slobodnoumnim ljudima koji se zalažu za neke realne stvari.Ali nekako ne bi o politici jer ima i ljepših stvari za podijeliti s svijetom na ovaj divan sunčan dan.Npr Marko Tolja ima koncert 2.12 u Lisinskom i bilo bi divno otići tko može.Idem se spremat,idem van.Vama želim ugodan ostatak dana i da vas danas nešto tako razveseli da pomislite da svijet može stati i pričekati.
Post je objavljen 04.11.2015. u 11:20 sati.