Sunce zorom izlazi i u svitanje zalazi za ove moje oci postani prosjak.i pred bogom budimo isti ,za ovu nasu ljubav najdi jedan tren samo budi ratnik i poljubimo rosu dotaknimo nebo ,sve nestane i mudrost svijeta izgubi se,i ovaj brod plovi bez cilja ko boca sa.porukom,samo da ne potone u sjecanju tvom...za.ovaj moj osmjeh tebi
Bit cu tvoja lavica a ti moj san sta sam sanjala,snovi bez.odraza....
poklanjam tople usne nikada nisu pale teske rijeci izmed nas i kad smo ljubili se na ledini ravnice zar ovo malo srece da bude pobjeda bez poraza.....znas.li...
Moja obitelj je pobjeda nad pobjedama....
Blagoslovio bog svakoga ko udje na blog i sa mirom neka i ode svako dobro .....
Pisati svatko moze....pise brise...
Rijeci ostaju..... I sjecanje jedino se ne brise....
Post je objavljen 04.11.2015. u 09:13 sati.