Pregled posta

MEDIJI SLUŽE POJEDINAČNOM, PRIVATNOM I POLITIČKOM INTERERSU!

NOVINARI SU PASIVNI, POLARIZIRANI I RAZJEDINJENI

Pod generalnim naslovom IZMEĐU SLOBODE GOVORA I GOVORA MRŽNJE u Novinarskom domu u Zagrebu 16.listopada 2015.održana je cjelodnevna konferencija koju je otvorila veleposlanica SAD u Hrvatskoj Julieta VALLS Noyes . te istakla da je ovaj događaj tek početak devetomjesečnog programa konferencija i radionica. “Hvala što ste ovdije I što ste posvećeni vrlo važnim pitanjima. Promicanje slobodnog toka informacija je važan dio naše suradnje. Vjerujemo da je ono u Hrvatskoj povezaano s bliskim ciljevima i u Hrvatskoj i u SAD-u, a ono uključuje borbu protiv korupcije, provođenje ekonomskih reformi, jačanje regionalne suradnje,”rekla je .



Njezina ekselencija Julieta Valls Noyes, veloslanica SAD u RH na konferenciji 16.10. u Novinarskom domu u Zagrebu.
Glavni organizatori su bili civilne udruge GONG i Kulturpunkt.hr



Brankica Petković s Inštituta za suvremena društvena i politička istraživanja u Ljubljani na Konfefrenciji 16.10. 2015. u Zagrebu .

" POJAM INTEGRITET OZNAČAVA SLUŽBU JAVNOSTI U MEDIJIMA!"

Iz Ljubljane s Inštituta za suvremana društvena i politička istraživanja uvodno predavanje održala je Brankica Petković. Počela je svoje predavanje kazavši “ Pored toga da govorimo o medijima kao subjektima tržišta, ili, što je vrlo često, da mediji trebali biti slobodni, i u Hrvatskoj i u drugim državama u regiji, ne mogu kratko odgovoriti na pitanja gdje mi imamo problem , zato smo uveli pojam INTEGRITETA medija. A s time smo pokušali označiti sve one vrijednosti u novinarstvu koji uključuju službu javnosti.”
Radi zanimljivosti izlaganja bivše novinarke i istraživačice Brankice Petković objavljujem njeno cijelo izlaganje:


"OSNOVNA TEZA KOJU ŽELIMO RASPRAVIGTI JE DA MEDIJI NE SLUŽE JAVNOM INTERESU"

Brankica Petković :" Naša osnovna teza koju želimo raspraviti sa znanstvenicima je da mediji ne služe javnom interersu, nego da služe pojedinačnim , privatnim , ili političkim interesima. Kada to kažemo ne govorimo o pojedinačnoj medijskoj kući u Hrvatskoj ili Sloveniji, mislimo da su naši medijski sustavi kao takvi korumpirani. Demokracija inače poćIva na slobodi prosperiteta, integriteata na slobodi govora na slobodi medija, a tako korumpirani mediji dovode nas do sloma demokracije. Onda su i naši mediji u većini slučajeva duboko nedemokratske institucije .Zato mislimo da je borba protiv korupcije u medijima nešto što upučuje na primjer: na otkrivanje netransparentnih vlasničkih odnosa ili načina kako se mediji financiraju i upučuje kritiku propastiiI uništavanja novinarstva kao prakse javne kontrole u provedbi državnih institucija i centara moći, a istovremeno sve to znaći borbu za demoktraciju. Zato je ovo pitanje pismenosti građana, mladih u vezi sa medijima ključno pitanje. To nije samo pitanje opismenjavnja već opismenjavanja za politički aganžaman. Jer to predstavlja borbu za demokraciju i za opstanak društva.

MEDIJSKI INTEGRITET MORA BITI KLJUČNI POLITIČKI ZAHTIJEV

U našem radu mi smo se rukovodili time, period nije još završio, kao i da izaberemo te dokaze da su medijski sustavi korumpirani . Mislimo da se radi o tome da moramo uspostaviti nove oblike rada medija i da borba za njihov integritet mora biti jedan od ključnih političkih zahtijeva, kako novinara tako i građana. A da bi se to postiglo moramo preispitati I promijeniti postojeće modele upravljanja, financiranja i vlasništva. Naš konkretni pregled u Albaniji, Bih, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji, trenutno na Kosovu, Crnoj Gori Turskoj govori isto. Vrlo je zanimljivo da je Turska sasvim isto. Ovo što ću govoriti vrijedi i tamo. Taj konvertivni pregled otkriva da je trnutna situacija u nekim od tih zemalja nije rezultat ili ne postojanja zakona. Mi se svi jako bavimo promjenama Zakona.U tim državama se zakoni neprestano mijenjaju, stotine i stotine članaka zakonskih određuju medije. U Srbiji su prije godinu dana donesena tri zakona odjednom, to je niz članaka zakonskih koji se usklađuju godinama. Radi se dodatno o tome da bi ljudi trebali paziti , neprestano se destabilizira i onemogućava stručni i nezavisni rad. Mislim da je sve to usmjereno da bude slučajnost.

“MEDIJSKO VLASNIŠTVO NIJE STEČENO, NITI SE NJiME UPRAVLJA NA NAČIN DA BI TO BIO NEKI STRATEŠKI POSAO ONO SE JEDNOSTAVNO KORISTI ZA POLITIČKE INTERESE, ZA TO DA BI SE PROMOVIRALA ODREĐENA POLITIČKA AGENDA ILI DISKVALIFICIRALA ONA SUPROTNA”

Netko želi da obavlja negativne poslove u sustavu političkom i ekonomskom, koji doslovno primorava medije da uspostave neke primjere inscestoidnih odnosa sa različitim centrima moći, odnosno da o njima ovisi. U tom kontekstu nužno je usmjeriti pozornost načinu kako političke elite u ovim našim zemljama to postižu. Mi mislimo da je jako važna medijska pismenost i razmišljanja o medijima, bavimo se vlasništvom medija. Jer medijski vlasnici u našim državama vlasništvo sakrivaju da ne bude transparentno. Onda znamo pojedine vlasnike, ali neznamo tko su stvarni, tko je iza njih, što kaže kolega iz Albanije “sad znamo tko su vlasnici, ali neznamo tko je vlasnik vlasnika”. Njihove investicije i poslovni potezi i mehanizmi financiranja su skriveni. Naši vlasnici medija se često bave nizom drugih mnogih unosnih poslova. Onda su im mediji samo sredstvo kako otići u suradnju u posao ili koncesije sa političkim centrima moći , za neke svoje poslove. Medijsko vlasništvo u ovim državama nije stečeno, niti se niim upravlja na način da bi to bio neki strateški posao. Ono se jednostavno koristi za političke interese, za to da bi se promovirala dređena politička agenda ili diskvalificirala ona suprotna. I pojedinačni parikularni poslovni odnosi koriste meije za svoje klijantdlističke odnose da postignu neki svoj interes.

“ SNAŽNA JE OVISNOST O FINANCIJASKIM TOKOVIMA KOJE VUČE DRŽAVA U SVIM OVIM DRŽAVAMA”

U mnogim našim intervjuima koje smo radili došli smo do rezulta je da mi nemamo razvijeno tržište u smislu toga da imate potpuno transparentne zakon, ako ste uspješni imati ćete oglase. Nema toga. Drugačije se ovdije posluje, snažna je ovisnost o financijskim tokovima koje vuće država u svim ovim državama. Nije potpuno jasna ni regilacija nezakonite koncentracije vlasništva. Nezna se regulirati, još manje provoditi. Da li ćemo se skrivati.


MEDIJI SU ZAROBLJENI U MREŽI NETRANSPARENTNIH ELITISTIČKIH ODNOSA

Umjesto da služe javnom dobru, jačanju demokratskih institucija, mediji su za zarobljeni u mrežii netransparentnih eleitističkih odnosa. A njih je puno. Mi imamo znatan broj medija, puno medijskih kuća. To nikako ne ukazuje na medijski pluralizam nego prije na umjetno održavanje poruke utjecja na političke odluke. I što se događa? Koriste se državna sredstva u smislu medija preko oglašavanja plaćanja raznih kampanja i potpora medijima..
Nije jasno tko tu donira novac i za koju svrhu. Još je poseban slučaj da se novci kanaliziraju preko PR agdncije ili agencije za oglašavanje, marketing produkcije. A te agencije su obično u vlasništvu prijatelja i aktivista političkih stranaka i soba koji su s njima povezane. Posljedica toga je da se političkom akteru raspodjeljuju državna sredstva da bi se utjecalo na rad medija i trendovi s tu nedvosmisleni. Političke stranke i političari korsteći naša sredstva, sredstva iz državnog proračuna održvaju niz politički povezanih i motiviranih agencija čiji vlasnici opet koriste tu mrežu močnika da se koriste medijskim sektorom. I o tome se kaže – otimanje sredstva od kojih većina medija nikako ne kritizira državna tijela osim kada to odgovara interesima određenih političkih krugova.

“U SRBIJI GRAĐANI NE PLAĆAJU PRETPLATU . U HRVATSKOJ PLAĆAJU. ZBOG ČEGA SU OBA SUSTAVA RUINIRANA I STALNO U NEPRESTANOJ KRIZI? SMATRAMO DA JE TO NEKI SUSTAV KOJEM TO ODGOVARA I KOJI TO USPOSTAVLJA!"


Obradili smo javne RTV , oni su izloženi riziku partkularnih političkih interersa.
Hoću reći da smo obratili pažnju na javni medijski sektor, na komercijalni sektor, ja bih rekla samo na prvi pogled privatni sektor, jer on parazitira na državnim javnim sredstvima. Javni sevis je ono što je nominalmo naše vlasništvo, a važnost prepušta politici moćnika, koji preko sustava finaciranja i upravljanja održavaju sustav. U većini slučajeva su to strašno destabilizirane medijske ustanove. Ono što bi moglo biti bogato transparentno, najkvalitetnije, profesionalno, njega se kroz sve sustave upravljanja neprestano destabilizira, demoralizira, uništava. A ono što je apsurdno, doživjeli smo to u Srbiji I u Hrvatskoj, dva najveća javna radijska I televizijska medija u našoj regiji i oba dva posluju sa gubitkom. Velika je razlika u sustavu prikupljanja pretplate i načina upravljanja. U ćemu je problem ? U Srbiji građani ne plaćaju pretplatu. U Hrvatskoj plaćaju. Zbog čega su oba sustava ruinirana i stalno u neprestanoj krizi. Smatramo da je to neki sustav kojem to odgovra i koji to uspostavlja !

NOVINARI SU PASIVNI, POLARIZIRANI I RAZJEDINJENI

U našem istraživanju se postavilo pitanke da li su novinari sastavni dio sustava ili su žrtve toga. Iskustvo govori da je jedno I drugo. Ali oni su u sustavu promjene društva iz socijalizma u kapotalizam pored s građana najveći gubitnici s obzirom na ovo što se dogodilo u medijima. Treba se baviti novinarima. Jer novinari su u bivšoj Jugoslaviji bili ugledna i utjecajna profesija koju je pratio prilično visok društveni status. I po primanjima su novinari bili ugledna profesija . Danas to više nije slučaj.Danas biti novinar u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji je profesija društveno degradirana, kako kažu novinari profesionalno su svedeni na držaća mikrofona, svedeni na obespravljenog radnika, sa nesigurnim zaposlenjem čija zarada je često manja od nacionalnog prosjeka, a često kasni po nekoliko mjeseci. Prosječna novinarska plaća je od 250-350 eura, u Hrvatskoj nešto viša, ali takva je u Srbiji,

“RADI SE O TOME DA OVAKVA DEGRADACIJA PROFESIJE NIJE PROIZVELA ORGANIZIRAN OTPOR NOVINARA”

Makedoniji , to je dnevna cijena jedne hotelske sobe u Bruxellesu kamo nas medijske stručnjake novinare zovu često da pričamo o slobodi medija. I pitanje je može li se iz takve ekonomske degradacije stvoriti nešto što je medijski integritet. Radi se i o tome da ovakva degradacija profesije nije proizvela organiziran otpor novinara. Čak i danas novinari svoj položaj opisuju gorim nego ikada. Oni su često pasivni, polarizirani, razjedinjeni.Njihova politička, ili nekada i etnička pripadnost često više utječe na njiohove stavove prema problemima novinarstva njihove svijesti o hitnosti zajedničkih akcija za izgradnju profesionalnih standarda.

“TKO SU DANAS UREDNICI U NAŠIM MEDIJIMA? ZAPITAJMO SE TO.UREDNICI SU POSTALI POLUGA UNIŠTAVANJA NOVINARSTVA A NE ZAŠTITE, A TAKOĐER I STOTINE ZAPOSLENIH NOVINARA U NAŠOJ REGIJI. DANAS SVATKO MOŽE POSTATI NOVINAR BEZ ODGOVARAJUĆE KVALIFIKACIJE, A VLASNICI SVE TO KORISTE DA BI SNIZILI CIJENU RADA I VRŠILI PRITISAK”

Želim samo još reći da su urednici u ovoj priči, primjer istočne Makedonije je dramatičan, postali poluga uništavanja novinarstva, a ne zaštite.Tko su danas urednici u našim medijima? Zapitajmo se to, a tokođer i stotine zaposlenih novinara u našij regiji. Danas svatko može postati novinar, bez odgovarajuće kvalifikacije, a vlasnici medija sve to koriste da bi snizili cijenu rada i vršili pritisak. Novinari su u opasnosti. Novinare se napada i oni u okolnostima predatorskog kapitalizma nazaštićeni , a etička pitanja postaju luksuz.

"KRIVI SMO I MI GRAĐANI JER SMO POTPUNO PREPUSTILI SVOJA PRAVA I SLOBODE NEKOME DRUGOME, NAPRIMJER TRŽIŠTU "

Ovije nisu samo krivi tajkuni, nisu samo krivi novinari, vlasnici, krivi smo i mi građani, jer smo potpuno prepustili svoja prava i slobode nekome drugome, naprimjer tržištu. Imajmo na umu da ovo nije problem Hrvatske, niti Balkana, nikada ne dozvolimo da netko tvrdi da je ovo stvar našeg balkanskog mentaliteta ili nerazvijenosti država. Jer kada bismo istom metodologijom krenuli istraživati Britansku, italijansku medijsku scenu došli bismo do istih zaključaka, promjene odnosa snaga".

Tekst pripremila Margareta Zouhar Zec


Post je objavljen 03.11.2015. u 10:53 sati.