U jučer objavljenom tekstu pisao sam o nepouzdanosti, koja kod provođenja anketa postoji zbog slučajnih varijacija. Taj čimbenik je neizbježan. Može se smanjiti povećanjem uzorka, ali ne posve eliminirati.
Moguća je međutim i druga vrsta nepouzdanosti - pogreške mjerenja koje, nasuprot prethodnim slučajnim, nazivamo sistamskim. (Jedna prezentacija o pogreškama mjerenja - riječ je o biomedicini, ali pojmovi su univerzalni.)
Pogreške u reprezentativnosti uzorka
Moguće su neke pogreške u određivanju uzorka. Laici često misle da anketari naprosto slučajno nazivaju telefonske brojeve, a javljaju se i najvoljniji su razgovarati umirovljenici, pa njih ima u uzorku više nego u generalnoj populaciji.
Takvu trivijalnu pogrešku, međutim, profesionalni anketari neće načiniti. To se regulira preko programske podrške: podaci o svim obavljenim razgovorima unose se u računalo, te program automatski računa strukturu uzorka i upozorava kad se pojave odstupanja.
Moguće su neke suptilnije pogreške. Recimo, uzorak po godinama odredi se prema podacima iz popisa stanovništva; ali možda mladi ljudi više apstiniraju od glasanja, nego stariji (a možda i manje). Struktura uzorka odgovara strukturi stanovništva, ali ne i strukturi izašlih na izbore.
O takvim finesama nemamo podataka (neke stvari agencije možda uzimaju u obzir, ali i čuvaju kao profesionalnu tajnu), pa ne možemo procjenjivati.
Glasači koji žive van Hrvatske
U Hrvatskoj pravo glasa na izborima za Sabor imaju i građani, koji nemaju prijavljeno boravište u Hrvatskoj. Velikom većinom to su stanovnici BiH. (Pogrešno nazvani "dijaspora", jer taj termin znači "rasijani", oni koji su, ili njihovi preci, nekad živjeli u jednoj zemlji, a sad žive u drugoj.) Oni glasaju u posebnoj izbornoj jedinici. Njih anketa naravno ne može obuhvatiti, kao ni pripadnike nacionalnih manjina. Sve ankete odnose se na deset teritorijalnih izbornih jedinica, u kojima se dijeli po 14 mandata.
Među Hrvatima u BiH praktični nema višestranačkog sustava. Dosad su, otkad je posebna izborna jedinica za njih uvedena (1995.), svi izabrani bili iz HDZ. Sada neki misle da bi Stranka Milana Bandića moga imati šanse za osvajanje jednoga mandata.
Drugi slučaj su oni koji žive u inozemstvu (obično na "privremenom radu", a također i Srbi izbjeglice), ali imaju prijavljeno boravište u Hrvatskoj, makar tamo već odavno ne žive (a možda više nikad ni neće). Oni glasuju u izbornoj jedinici svojeg boravišta. Oni nisu obuhvaćeni anketama. Kad se radi o izborima za Sabor, njihov broj nije velik pa ne čine značajnu razliku, bez obzira da li na dan izbora doputuju u zemlju ili glasaju u inozemstvu.
Međutim, sistemsku grešku mogu činiti varanja na izborima, omogućena time da netko ima prijavljeno lažno boravište u Hrvatskoj, gdje nikad nije živio, a zapravo živi u susjednoj državi. Dapače, zbog nesređenih registara, glasa dvostruko, prvo kao "dijaspora", zatim kao stanovnik Hrvatske, doputovavši.
Takvi lažni stanovnicu su, nesumnjivo, odlučili ovogodšnje izvanredne izvanredne izbore za gradonačelnika Vrgorca (vidi članak od 13. srpnja 2015. Izbori u Vrgorcu 2013.-2014.-2015. - usporedba).
U registru birača, razlika između broja upisanih i stvarnog broja stanovnika je ranije bila prepo 500.000. Na taj je problem bilo upozoreno još 2000. g., ali se nakon toga još povećao. godine 2007. taj je čimbenik mogao odlučiti o raspodjeli 2-3 mandata u nekim izbornim jedinicama. Tek nakon 2011. disproporcija je smanjena, ali nije uklonjena.
Utjecaj anketara
Jedna ozbiljna sistemska greška može se pojaviti zbog predrasuda, neuvježbanosti i zamora anketara. Kad sam to spominjao u diskusijama, neki su se smijali, ali stručni priručnici to navode kao važan čimbenik. Anketari (često su to honorarci, najčešće studenti) moraju proći obuku i ne smiju se preforsirati.
O čemu se radi? Neizbježno, anketari će i sami imati neke stavove o politici. Ti stavovi mogu utjecati na način na koji oni postavljaju pitanja. Neće, naravno, izravno reći "biste li glasali za one lopove iz stranke A?" ili "za one komunjare iz stranke B?", niti pak "ja vas moram pitati koga biste izabrali, ali osobno mislim da su svi ista banda". Međutim, intonacija glasa može prenijeti određenu poruku, koja utječe na ispitanika. Psiholozi kažu da su takve neeksplicitne poruke važan dio ljudske komunikacije, čak i kad se radi samo o glasu. Stručnjaci za ankete kažu da je mogući utjecaj vidljiv, kad anketar nije educiran ili je umoran.
Možda taj čimbenik postoji u anketama, koje provode etablirane agencije Promocija Plus i Ipsos Puls. (Kažem "etablirane" zato jer prva djeluje više od deeset, a druga više od dvadeset godina, dok su mnoge druge u međuvremenu propale. Od njih i sami SDP i HDZ naručuju ankete.) Anketari su možda (ne znam točno) većinom studenti, obično s fakulteta društvenih znanosti; a ta populacija je u prosjeku manje sklona desnici, ali također i svim etabliranim strankama, nego stariji i manje obrazovani. Ipak, iskusne agencije, vjerujem, vode računa o tome; zato je važna edukacija ispitivača.
Neminovno se javlja više sumnje kad je riječ o Agenciji 2X1, čiji je vlasnik član HDZ-a, sama agencija se direktno uključila u predizbornu kampanju protiv SDP-ove koalcije, te se vlasnik agencije i sam pojavljuju kao kandidat HDZ-a na izborima.
Stranka "Živi zid" nedavno je objavila podatke o nekoj svojoj anketi, po kojoj dobivaju mnogo više glasova nego po svim drugim anketama. Čak i ako je uzorak bio reprezentativan, ne može se ozbiljno uzeti rezultate ankete koju su provodili aktivisti jedne političke stranke. Prilaze vam na ulici neki mladići i djevojke i pitaju "Mi smo iz Živog zida, biste li vi glasali za nas?" Trebaju biti spremni čuti svašta, ali sigurno je da će broj pozitivnih odgovora biti veći, nego stvarno na biralištu, kad pojedinac ostaje sam s olovkom i papirom.
Mogu li anketari naprosto varati, pa pogrešno zapisivati? U jednom svom tekstu, Ante Tomić spominje nekog svog prijatelja, koji je imao hrpu anketnih formulara, pa su njegovi prijatelji uz pivu ispunjavali lažne podatke. Malo je vjerojatno da bi se takvi štosevi mogli prodati iskusnijim organizatorima anketa.
Ispitanici koji ne govore istinu
Na strani ispitanika, ponekad netko kaže kako su ga nazvali neki anketari i on je namjerno davao pogrešne odgovore. Stručnjaci koji analiziraju metode anketiranja (a iskustvo u svijetu je ogromno u posljednjih 80 godina) procjenjuju da to nije čimbenik koji bitno pridonosi. Ljudi rijetko direktno lažu, a ako to i čine, bude u raznim smjerovima pa se međusobno poništava.
Često je pak u anketama, da mnogo više ljudi kaže da bi na izbore izašlo, nego što ih stvarno izađe. To je učinak davanja odgovora, koji se smatra socijalno poželjnim. To vjerojatno ne čini bitnu razliku kod izbora za Sabor, ali moglo je igrati ulogu kod izbora za Europski parlament 2014, gdje je došlo do znatnih razlika rezultata u odnosu na ankete. Samo 25% ljudi izašlo je na izbore, a u posljednjoj anketi pred izbore 36% je reklo da bi sigurno izašlo.
Odbijanje sudjelovanja u anketi
Glavni problem su međutim oni, koji ne žele sudjelovati u anketi. To je izraženije kod telefonskih anketa nego kod terenskih, a znatno izraženije s mobitelima. Shvatljivo da, ako ste nekog ulovili usred posla, dok vozi isl., nije raspoložen/a za razgovor. Navodno treba nazvati do deset osoba, da bi jedna pristala sudjelovati u anketi. (To čini još značajnijom brigu o reprezentativnosti uzorka.)
Kako procijeniti što misle oni, koji su odbili sudjelovati u anketi? Mnogi od njih, naravno, izaći će na izbore. Normalna je pretpostavka ("nulta hipoteza": pretpostavka koju prihvaćamo jer zahtijeva minimum dodatnih pretpostavki) da bi se njihovi glasovi, ako je naš uzorak inače reprezentativan, da su stvarno izbori tih dana, raspodijelili u istim omjerima kao i glasovi onih, koji su u anketi sudjelovali (vidi jedan znanstveni rad o toj temi na hrvatskom, iz 1997.)
Postoji mogućnost, da glasači nekih stranaka, ili neke grupe stranaka, u većoj mjeri odbijaju sudjelovanje u anketi nego drugi. To može biti rezultat opće averzije prema anketama, ili blage paranoidnosti (a možda i ne baš blage), ili možda nelagodnog osjećaja da njihov izbor nije "socijalno poželjan" (ako su npr. u tijeku sudski procesi zbog korupcije protiv više čelnika ili bivših čelnika stranke). Obično se smatra da su glasači desnice takvom stavu skloniji.
Zaista, iskustva iz svijeta pokazuju da se to događa. Prema britanskom iskustvu, to se naziva "Shy Tory" učinkom; na nekim izborima, konzervativci su dobili znatno više glasova, nego što u svim anketama uoči izbora.
Ali to se ne događa uvijek. U UK se dogodilo 1970, 1992. i 2015.. U SAD, često se taj fenomen vidio kod republikanaca, ali ponekad i kod demokrata. (Neke agencije zato unose korekciju - ponderiranje - u rezultate, koje daju u konačnom izvještaju. To uglavnom spada među profesionalne tajne. O tome npr. piše Vesna Lamza Posavec u udžbeniku "Javno mnjenje: Teorije i istraživanja" iz 1995.; nedavno je objavljenja njezina nova knjiga, "Mjerenje javnosti".)
Utjecaj broja članova i aktivista stranke
Ima tu još jedan važan čimbenik, koji je kod nas vjerojatno važniji nego u većini drugih zemalja: prednost koju HDZ ima zbog velikog broja članova, lokalnih ogranaka i aktivista. HDZ je nastao kao masovni nacionalni pokret, izgradio svoju mašineriju, utjecaj i veze. Danas nema toliko članova kao nekad, ali ih ipak ima oko pet puta više nego SDP (podaci nisu sigurni, ali spominje se 220.000 prema 45.000). Stvarna razlika u broju aktivnih članova je možda manja (neki podaci pokazuju da je prihod od ubrane članarine kod HDZ-a i SDP-a otprilike isti), ali sigurno postoji.
To je naravno prednost samo po sebi: Da bi osvojio milijun glasova, HDZ mora nagovoriti još 800.000 ljudi da za njih glasaju, a SDP 950.000. Ali postoji i utjecaj na druge. Aktivni članovi stranke mogu u zadnjim danima kampanje, pa i na sam dan izbora, svjesno nastojati da privuku glasače.
Netko, tko je neodlučan ili mu nije ni do čega, možda ne bi ni izašao na izbore. Ali mu dođe prijatelj, susjed, kum... pa mu govori, pa daj dođi, daj glas našima, što te košta... Sve stranke tu metodu koriste, a HDZ za nju ima najviše resursa. To bi moglo objasniti zašto na kraju dobije 2-3% glasova više nego u anketi. (Na sreću, sam čin glasanja je tajan - što, recimo, nije bio slučaj na izborima u Kraljevini Jugoslaviji 1930-ih - inače bi utjecaj bio i veći.)
Možda HDZ osvoji više na izborima, nego i u najboljoj anketi; ali nije sigurno
Zaista, mnoga iskustva u Hrvatskoj, ali ne i sva, pokazuju da u slučaju HDZ-a možda postoji taj čimbenik (ali ne i drugih desnih stranaka; one su na izborima češće dobivale nešto manje nego u anketama).
Godine 2007., prema nekim anketama pred izbore SDP je bio u prednosti, a na kraju je pobijedio HDZ s malom prednosti. Iako su odstupanja bilatakva, da se moglo raditi o slučajnim varijacijama, moglo se raditi i o sistemskoj greški. (I u UK, "shy tory" se pojavio kad su konzervativci bili na vlasti.)
Godine 2011., Kukuriku koalicija je uvjerljivo pobijedila na izborima, ali ipak manjim postotkom glasova nego u anketmaa, dok je HDZ imao 1 do 1,5% više.
Godine 1992. i 1995., pak, SDP je na izborima dobio znatno više glasova, nego u anketama; nije neobično da u ono doba mnogi ljudi nisu htjeli priznati da bi glasali za "komunjare".
Željko Kerum je na lokalnim izborima za gradonačelnika 2009. osvojio više glasova nego u anketama, a 2013. manje (čak i kad zanemarimo jednu očito lažnu anketu, prema kojoj je bio u vodstvu).
Ne možemo biti sigurni u taj čimbenik. Treba biti spreman na mogućnost da je stvarna podrška HDZ-u, odnosno "Domoljubnoj koaliciji", među generalnom populacijom nešto viša - jedan, dva ili čak tri posto - nego što je pokazala anketa (ili razlika između DK i Koalicije Hrvatska raste). To smanjuje pouzdanost anketa.
Paradoksalna mogućnost: možda se dvije sistemske greške mogu međusobno poništiti!?
Čak bi se moglo spekulirati, s obzirom na razliku u glasovanju za HDZ u rezultatima koje navodi Agencija 2X1 prema P+, kod 2X1 postoji paradoksalno međusobno potiranje dvije suprutne sistemske greške: s jedne strane, njihovi su anketari vjerojatno skloni HDZ-u, a s druge veći postotak glasača HDZ-a odbija sudjelovati u anketi.
Problem je, kako se radi o statistici, da naprosto ne možemo biti sigurni, čak ni nakon što izbori budu provedeni. Jer, naravno, postoji neizbježan čimbenik razlike između vremena kad se provodi anketa i samih izbora.
U diskusijama na netu ali i drugdje, logično, puno su aktivniji oni koji imaju čvrsta uvjerenja, pa se može steći utisak da su većina. Ali oni tihi, premišljajući, svojim kolebanjima zapravo odlučuje rezultate, makar i ukupno bili manjina.
Ankete nisu prognoze
Gore je bilo govora uglavnom o čimbenicima, koji pridonose nepouzdanosti u mjerenju raspoloženja birača. Sve se to odnosi na to, što birači misle u trenutku kad se anketa provodi.
Često ljudi kažu, pa se i u medijima govori, da »anketa predviđa da će lista A dobiti 22,3% glasova". Ali, to je posve pogrešno. Anketa nije prognoze; ona je snimanje stanja u jednom trenutku.
To je vrlo važna razlika. Na temelju ankete (ali i drugih podataka i procjena) vrše se predviđanja, ali sama anketa nije predviđanje.
Za usporedbu, recimo da mjerite temperaturu zraka u 12:00, i ona iznosi 15,3 °C. Kolika će biti temperatura u 13:00? Mjerenje u 12:00 je osnova za predviđanje, ali naravno samo po sebi nije predviđanje.
"Nulta hipoteza", ako nemamo nikakvih drugih podataka, bit će, da se između 12:00 i 13:00 temperatura neće mnogo promijeniti. Reći ćemo "Pa, za 60 minuta temperatura će vjerojatno biti oko 15,3 - možda malo manja ili veća".
Tako je i s anketama i izborima. Anketa, koja je bila dva dana ili dvadeset dana pred izbore, dala je rezultat da 22,3% ispitanika namjerava glasati za stranku A. Nulta hipoteza jest, da će tako biti i na izborima. Uvijek se netko predomisli, ali pretpostavljamo, da će to ići u oba smijera pa se poništiti.
Međutim, naravno, ne mora tako biti. Možda je u 12:00 još bilo sunčano, ali se sa zapada približava frontalni poremećaj, pa se u slijedećih 60 minuta navuku oblaci, počne padati kiša i temperatura znatno padne. Ili obrnuto.
Na osnovu niza drugih podataka mjerenja s raznih meteoroloških postaja, te matematičkih modela, možemo mnogo preciznije prognozirati vrijeme kroz 60 minuta, ili 24 sata i dalje (ali pouzdanost ipak brzo opada s vremenom). Na osnovu aktualnih podataka, predviđamo kakvi će biti u budućnosti.
Prognoze na osnovu anketa: uvijek se netko predomisli, čak i u nekoliko minuta
Kod anketa i izbora imamo naravno puno manje drugih podataka za prvljenje prognoza, nego u meteorologiji. Očekujemo da neće doći do drastičnih razlika u kratkom vremenu. Znatan dio birača ima svoj odabir već mjesec dana pred izbore i neće ga mijenjati; oni nesigurni, možda će se raspodijeliti proporcionalno već opredjeljenim; ali možda i ne. Da nije potonjeg, predizborna kampanja ne bi imala smisla.
Često se čuje (neki su gotovo opsjednuti potrebom da to stalno ponavljaju) da, ako je kandidat za predsjednika države dobio na izborima osam posto manje glasova nego što su mu davale ankete, provedene desetak dana ranije, jasno je, da su provodioci anketa ili napravili vrlo grubu grešku, ili jednostavno lagali. Laganje na stranu (ako su podaci lažni, nema smisla ništa dalje analizirati; uostalom, izmišljeni rezultat ankete može zapravo biti dobar pogodak); mogla je postojati sistemska greška, ali nije morala. Jest moguće, da se nemali broj ljudi predomisli u finišu predizborne kampanje.
U anketi P+, oko 13% sudionika je reklo da će izaći na izbore, ali još ne znaju kome će dati glas. A od ostalih 87%, sigurno je da će se bar netko do izbora predomisliti. Neki mogu promijeniti svoj izbor, neki koji su rekli da će na izbore izaći mogu odustati, i obrnuto.
Kod nas je bilo malo "kontrolnih" anketa, koje se provode ubrzo nakon izbora (ili u okviru izlazne ankete na sam dan izbora), pa se ljude pita jesu li izašli na izbore, za koga su glasali te kad su odlučili. U svijetu ih ima nešto više. Navodi se, da je uobičajeno da oko 20 do 25% birača donosi odluku tijekom same službene kampanje.
Među utjecajima na birače u tijeku kampanje moguć je i utjecaj samih objavljenih anketa. Stručnjaci kažu da utjecaj nije bitan (vidi znanstveni rad na hrvatskom iz 2007.). Može ići u oba smjera: netko može biti potaknut da glasa za pobjednika ("bandwagon efect") ali i suprotno, za onoga tko je lošiji ("underdog efect").
Oko četvrtina birača odlučuje tijekom kampanje
Krešimir Macan je jučer objavio tekst na tu temu: Koliko izborna kampanja može utjecati na rezultate izbora?.
Godine 2007., kad su izbori bili vrlo slični današnjima (to su bili dosad jedini izbori za Sabor od 1990, na kojima je bilo nesigurno tko će pobijediti), u izlaznoj anketi je 24% reklo da je odluku donijelo tijekom kampanje (a 14% tijekom posljednjeg tjedna). Godine 2011. postotak je bio gotovo jednak.
Međutim, na predsjedničkim izborima 2014., čak je 45% odlučilo tijekom kampanje! Iz toga vidimo kako je bilo moguće, da su mjesecima ankete Josipoviću davale veliku prednost, a na kraju on izgubi.
Izgleda vjerojatno, da je postotak onih koji odlučuju tijekom kampanje danas otprilike isti kao i kod prethodnih izbora za Sabor, pogotovo kad vidimo da je otprilike isti postotak i drugdje.
Kako će se raspodijeliti njihovi glasovi? Koje liste će izgubiti dio glasača, a koje dobiti? Ne možemo sigurno predvidjeti, jer utjecaji idu u raznim smjerovima.
U ovom trenutku, 10 do 15 posto još nije odlučilo za koga će za šest dana glasati
U trenutku dok ovo pišem (šest dana pred izbore), vjerojatno ima bar 10%, a moožda 15% onih, koji će na izbore u nedjelju 8. studenoga izaći, a da još nisu donijeli odluku kome dati glas..
Prema anketama, ishodi su vrlo nesigurni i mali pomaci u glasovima mogu značiti veliku razliku u mandatima. Dvije glavne snage bore se za prvo mjesto, dvije regionalne snage za maksimum mandata na svojoj teritoriji, a pet preostalih snaga za što više mandata, ili barem za jedan. Još poneki od autsajdera mogu gajiti nadu da nešto ipak "upecaju".
Svi su oni, dakle, snažno motivirani da "pritisnu" i tijekom ovoga tjedna pokušaju pridobiti što više novih glasova (i naravno održati stare).
Ohrabrenje za "treće" snage: u šest dana skok od 1,3% na 6,0% glasova!
Slučaj, koji ukazuje koliko jak učinak može imati dobra kampanja, a može naročito ohrabriti "treće" snage u Hrvatskoj, vidjeli smo na parlamentarnim izborima u Sloveniji 11. srpnja 2014.. Osobito je dragocjeno, što je jedna agencija radila dnevne ankete u tjednu pred izbore: u ponedjeljak, srijedu, četvrtak i petak.
Koalicija "Združena levica Slovenije" je u ponedjeljak, šest dana pred izbore, po anketi imala tek 1,3% glasova. Slijedećih dana ankete bilježe njen rast, pa je u petak prešla 4%, što je izborni prag. U četvrtak navečer, lider ZLS je imao vrlo uspješan nastup na TV, u finalnom sučeljavanju.
U nedjelju, na izborima, dobili su 6% glasova. Da smo imali samo rezultate ankete od ponedjeljka, mogli bismo zaključivati da su grubo pogriješili. NIjedna druga anketa nije im davala više od 3%.
Sutra ću objaviti posljednji nastavak ovih promišljanja, gdje ću konačno nešto reći i o tome što nam anketa P+ pokazuje. A večeras bi trebao biti objavljen prvi dio rezultata nove ankete, pa ćemo se moći zabavljati usporedbama i prognozama.
Post je objavljen 02.11.2015. u 12:02 sati.