Večeras su sa mnom svi,
a ja bih htjela tebe,
ili nikog,
il' bar da nestane
miris tvoje kože
s moga jastuka.
Tuđa je muzika.
U njoj drhte
tijela tuđa.
Muk je
praznih misli.
Grabe me sjećanja.
Ne znam
mogu li još uvijek
prigrliti
sve što se desi.
Ali ne mari...
Još bih ti pričala
kad ti veo tuge
ne bi skrio osmjeh
što jutrom me budi.
Ovako šutim.
Sama.
Oko mene neshvatljivo
neosjećajuća samoća.
Bez nade
da je i ti
osjetiti možeš,
polako
spremam se
za nepovrat.