Nokturno
poput posrnulih anđela
prognanih iz raja
sa zebnjom slušamo
kako otkucava ponoć u vrtu zla
naoružani samo dobrotom u sebi
držeći se za ruke kao nevina dječica
čekamo usud skupljajući skute plašta nade oko sebe
i dok vibracije posljednjeg otkucaja sata nestaju u prohladnoj noći
zbrajamo zadnje atome vjere u nas
Post je objavljen 31.10.2015. u 23:02 sati.