Kažu mi: Imao je zlatno srce.
Imao je veliko srce, hrabro i toplo kao kasni lipanjski dan. I usred zime imao je tople priče.
Oni kažu da je to isto.
Mislimo na isto, ali nije isto. Zlato je teško.
Zato se i utopio, kaže netko.
Ne, utopio se zbog Matinog malog. Mada imaš pravo.
Hvala Bogu, bar je mali živ.
Da, ali njegovih troje su ostali bez oca.
Pa što ćemo ljudi?
Pomoći ćemo. Približite se vatri! Ugrijte se.
Noć je bila vedra i tiha, odraz mjeseca valjao se tromom rijekom i svjetlio preko pašnjaka i visokih stabala pod snijegom koji nije kopnio već mjesecima.
Oko vatre darivala se udovica i njena djeca.
Ili vraćao dar, kako se uzme.
Jednokratno.
Ona moralna i ljudska, neizgovorena i jaka bila je Matina obveza, a kako prenose predanja poštovao ju je i nakon što je priskrbio prvo stado najstarijem udovičinom sinu.