DE MORTUIS...
Jesen u isto vrijeme u preobilju pliva
i sve što ima živa pretvara u prah.
U vrtlogu života i naša bića mota.
I, tek kad pekriju nas sjene
DE MORTUIS NIHIL NISI BENE!
GROBOVI
Grobovi bijeli kraj šljunčanog puta
treperi nadom plaha svjetlost svijeća
uz miris voska. U obilju cvijeća
ko sunce blješti krizantema žuta.
Iz Evanđelja po Marku:
"A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«
Post je objavljen 30.10.2015. u 18:44 sati.