Marketing
U neveri mir
Kad me jednom načne rak,
ne znam kako će to izgledati
i koji će dio prvi probati.
I hoću li tada plakati
i baciti u smeće sebe,
pa moliti Boga da mi oprosti
ili ću reći: ma nek' ide, 'ko ga jebe.
Umirem.
Sada.
Ali ne brinem.
Znam da sam uspjela u životu,
da je dijete naraslo
i da se više ne zove tako.
Svjesna sam da je moj stalni strah
od bolesti i pučine dobro smješan
u nekom odgojno-roditeljsko-školsko-uličnom odrastanju,
a sada je samo smiješan.
Umirem oslobođena.
I ne smatram nekom velikom greškom
to što još nisam načisto što je krma,
a što prova,
kada znam:
što je parangal,
što jedro,
a što sidro.
Nisam stigla sve.
Gasim se s površnosti svojom u svijesti,
kao sve udaljenije i modrije svjetlo
koje valovi visoko nadamnom lome.
Meni je lijep.
Kraj.
Post je objavljen 29.10.2015. u 19:00 sati.