Marketing
Landravec
Za provesti dan izvan vreve, stresa i obaveza, izabrali smo Fužine.
Naravno, danas ne kuham i ne poslužujem.
Oba restorana su krcata, stigli smo oko jedan poslije podne kad nam je vrijeme ručka.
U jednom bi trebali čekati čak tri sata da se izredaju rezervacije.
Obično sam organizirana i volim planirati ovakve stvari, ali nisam očekivala da će Fužine biti krcate u ovaj jesenski dan.
Na preporuku mještanki koje prodaju svoje domaće proizvode u centru na štandu, digli smo se ni kilometar dalje od centra.
Bit će dobra i pizza, glavno da siti nastavimo dan.
Zanimljiva pizza od prhkog tijesta koju prvi put jedem kao takvu, čak smo naručili najmanju, ali nismo pogriješili jer je tijesto deblje i punije od standardnog pa nas je zasitilo.
Iznenadila nas je domaćica imenom jedne od pizza za koju sam bila sigurna da je dobila ime po nekom od okolnih mjesta- landravec.
Zaboravila sam već na glagol landrati koji je i moja pokojna mama često koristila. „Ajme, zaboravljene li riječi i ajme, hvala što ste me podsjetili na nju!“
„Znate ono..skitnica, vagabundo, landravec...čovjek koji luta i nema mira na jednom mjestu?“
„Pa kako ne bih znala! "Ni na kraj pameti mi nije bilo to značenje, odavno neizgovorene riječi u svom vokabularu.
„Znate, landravec je naša prava, autohtona riječ i zanimljivo je kako je landravec uvijek dobrodošao svugdje, samo ne u svoj kraj jer ga tu smatraju čudakom.“
Gastronomski i edukativno smo se zasitili te krenuli oko Bajera.
Evo ga Marijan, uvijek veseo i nasmijan sa svojim konjem i kočijem kao prepoznatljivim zaštitnikom Fužina i jedne od turističkih ponuda.
Dok su dečki bili manji, vozili smo se i guštali u hranjenu konja te priči s veselim i razgovorljivim Marijanom.
Uz njega su u ponudi mjesta zadnjih par godina i najmovi bicikla pa tako uz predočenje osobne iskaznice i nešto kuna možete guštati i pedalirati ovim divnim mjestom.
Naši dečki su uzeli svoje bicikle, a sister i ja cipelcugom za njima. Muž i mlađi sin na poslovnom putu pa se nas četvero organiziralo jer i šogor radi cijeli dan.
Naravno da će profi biciklista, drugi u poretku ljetne lige u Hrvatskoj u brdskom biciklizmu u svojoj kategoriji gaziti samo po lokvama, blatu i obali jezera, a naravno da će ga vršnjak bratić slijediti.
S trinaest godina želiš baš ono od čega se starcima diže kosa na glavi.
Često šećem uz more, najmanje tri puta tjedna.
Sretnica sam jer mi je šuma jedan od susjeda, ali dok obavim sve obaveze, padne mrak, a nisam toliko hrabra za istraživanje po mraku pa ostanem bez punjenja na taj način.
U uživanju u divnim jesenskim bojama, razgovoru sa svojom najboljom prijateljicom, čuđenju, zgražavanju i smijanju s našim blatnim landravcima na biciklama odšetale smo pol jezera i vratile se natrag.
Za zaokružiti Bajer, jedan dio treba hodati cestom što sam svjesno odbila jer danas auto želim vidjeti jedino dok nas vozim od točke a do točke b.
U povratku, naše omiljene pubertelije peru sebe i bickle da bi pristojno ušli u restoran i uživali u štrudlama i kremšnitama.
Za danas smo se nalandrali i napunili energijom divne goranske šume.
Post je objavljen 29.10.2015. u 12:52 sati.