Marketing
Neočekivano priznanje
Izuzetno mi je glup ovaj običaj kod nas, ako obavljaš neku kao funkciju trebaš pisati izvješća i smišljati što si sve društveno korisno napravio. Baš kažem neki dan, ja sam tih petnaestak godina osnivanja i bivanja na čelu županijskog sindikata jednostavno bez veze potrošio, sigurno bi bilo bolje da sam se bavio nečim korisnijim. Osim borbi za materijalno i sudjelovanjama u svim akcijama zloupotrebljavao sam funkciju i u borbi za neke važne stvari kao što je uvođenje drugog stranog jezika, jedno kratko vrijeme je to bilo uspješno i uzelo maha, a onda se politička elita sjetila da nikom nije u interesu imati obrazovan i pokretljiv narod s viškom kompetencija. Uglavnom prije sindikalne skupštine ovaj vikend sam shvatio koliko sam vremena i tu bez veze potrošio za dobrobit nezahvalne zajednice, na uštrb sebe i iskreno se pokajao.
U Novom sam uživao, ispucao stotinjak fotki. Pisat ću valjda još u smještaju pod okriljem pet zvjezdica. Izbori su prolazili ne dodirujući me emotivno, slobodno vrijeme sam žurio prekrasnom stazom do 2 km udaljenog Novog Vinodolskog. Danas sam tako zakasnio na ceremoniju proglašenja rezultata i ušao na zadnja vrata. Nisam znao da je planirano, nije pisalo u programu, da ide i ceremonija oproštaja s renomiranom sindikalisticom Sonjom Mudrić. Profesorica matematike i pjesnikinja je prošla u svojoj uspješnoj i samim tim primjećenoj karijeri sve funkcije u sindikatu, bila je neko vrijeme, nakon neslavne ostavke povijesnog vođe Vinka Filipovića i predsjednica, uvijek smo bili, iako drukčiji,međusobno dobri. Mi smo ušli, baš u trenu kad je ona uzela riječ pred auditorijem od oko dvjestotinjak okupljenih. Drugarica je našla slobodno mjesto, ja sam ostao stajati kod izlaznih vrata.
Napravila je nešto neuobičajeno, nešto što uglavnom nije pametno i obično se ne radi. Odlučila je ipak izdvojiti desetak osoba i posebno ih spomenuti. U tom uskom krugu poimence je izdvojila i drugaricu i mene, veliko iznenađenje, čini mi se ne samo za nas, jer kad se spominju imena svi pažljivije slušaju. Kako smo blesavi, i ja sam prvi sentimentalno pomislio, možda nije sve bilo uzalud, i dirnulo me. Eh ti nepredvidivi pojedinci...
Sad je dobro, prošlo me, i već sam sve izracionalizirao, sigurno ništa nisam u pravu, al mora se, nisu vremena da se , samo tako, jednostavno iznosi svoje mišljenje, posebno u ritualnim ceremonijama koje se ipak nešto duže pamte.
Post je objavljen 25.10.2015. u 21:35 sati.