Marketing
Dvi žlice
I dokle ponistron mi
bura ladna drma
svaku rič gutan nijema
dršćen,ćapala me trema
sve dok god nebi priču dovršija dida.
Tada bi nona ko vedrine dan
uzela dvi žlice u žilave ruke,
jedna o drugu ispušćale ćudne zvuke;
Glej,stvarno na večeru zove!
Bilo mi jasno da zvuk pisme ove,
svaki stih posta pun vrtal u rosi
pa trepće,pa sjaji i meni po kosi
sipajuć meke,valovite snove.
Na šteriku od voska
miriše nan soba,
uokolo lipo stivani vokali,
mi,dica sili ko zbora vijeće
žalosni šta eto,liganju je doba...
Post je objavljen 24.10.2015. u 23:37 sati.