ovo je jedna pjesma, koja je nastala po uzoru na Grke ili Latine, a potaknuta je bila susretom sa Sonjom, jednim adelaidskim zlatarom koja je u svome dućanu imala veliki napis ''Pandora'' sa zlatnom ogrlicom oko vrata jedne prelijepe žene; tako je nastala ova pjesma, ali ne znam hoće li vam se svidjeti
O, slavni Zeuse, što na nebu stoluješ,
poslušaj ovu priču o Pandori
i kako završi sreća dvoje što čas zbori,
jer je Pandora bila od gline smeđe,
a bogovi joj udijele zlatne vjeđe
pa ljepša ne mogaše biti
kao i pjesmom što je pjevat' međ' cvijeće
bijelo i crveno kao ruho saliveno,
ali bogovi je Prometeju dadoše,
da ga kazniše nekom ženom mladom,
ali on ne mogaše od obijesti svoje
pa je lice pokrio od žalosti mnoge.
To je onaj od bogova tvojih,
kojeg si kaznio tako što si ga okovao
lancima teškim i na stijenu visoku metn'o,
da mu orlovi zobaju jetru meku,
jer je ljudima od bogova ukrao vatru,
ali on imaše brata Epimeteusa,
koji bijaše likom dostojnim i doličnim ponašanjem
i bijaše čovjekom običnim,
a ne uobraziše,
da je jedan od tvojih bogova,
koji stoluje kako i dolikuje na prijestolju visokom.
O, Zeuse, tako mi sretnoga trenutka,
počuj što se onda zbilo sa Pandorom milom:
dopadne je Epimeteus, brat milosrdni
pa se ona za njega udade
ne bi li mu skratila dane
i pokloni mu kutiju važnu,
koja poklon bijaše
i on je otvori i sva zla svijeta ovoga
prokuljaju po čitavom svijetu
i Pandora priskoči u pomoć
te naglo zatvori kutiju,
koja na dnu poklona lijepa
imaše još samo NADU,
koja hrabri naše ljude i mornare,
da Istinu i Ljubav slave
kao i sva ostala naša braća,
kojima se milost i vjera vrača.
Tako, Zeuse, nebeske ti sile,
jesam li zagonetku riješio
prije, nego mi je i rečena i iskazana
ili je sve samo neslana šala od koje boli glava?