Marketing
Za Nessy
Kad se ti vratiš iz zemlje zmajeva, ja ću već biti pozicioniran istočnije od tebe. Bit ću ninja, kupit ću katanu, vježbati penjanje i ostalo potrebno za moj novi put.
A kad mi se konačno javiš nakon izleta, posla, ljubavi – što god već to bilo ili je sve zajedno, doći ću jedne večeri, popeti se do tvog kata kako to samo ninje rade, upasti kroz prozor, nečujno, bez razbijanja prozora, magijom želje i strasti stvorit ću se u tvojoj sobi dok budeš spavala. Prije nego što dlan lijeve ruke spustim na tvoja usta, podignut ću visoko katanu oštricom okrenutu prema tvojim prsima...
Unutra sam. Djelomično si prekrivena prozirnom bijelom plahtom, ljeto je. Grudi su slobodne, polako se dižu i spuštaju. Još uvijek izgledaju dobro, privlačno, mirisno, iako ih je privlačilo, mirisalo i ljubilo toliko muškaraca... Spavaš najdubljim snom ove tople večeri, mirno i opušteno i znam da oni sada nisu s tobom. Možda sanjaš zemlju zmajeva ili neke smiješno romantične slike zalaska ili bonacu s pješčane plaže. Sve ono što ne radiš na javi.
Lagano spuštam dlan na tvoja usta i budim te. Spuštam vrh katane između tvojih grudi. Kapljica krvi sklizne prema pupku. Tvoje oči ne mole, kraj dolazi na najbolji mogući način.
U uglu tvojih usana pojavljuje se osmijeh. Vratim ti ga očima. Ti znaš kako se smijem. I kada se smijem. Znaš sve o meni. Gotovo sve. Pročitaš taj osmijeh i duboko udahneš. Vrh katane još se više utisne u tvoja prsa.
Režem i ljubim. 17/16. 16/16 raspoređujem po zidu, improviziram našu zadnju instalaciju. Ispod svakog dijela na tankom art papiru pišem poruku svojom krvlju, iz glave, nepripremljenu, nelektoriranu... Sva sreća ne vidiš što sam napravio, ali ipak te čujem - imaš zamjerke u postavu, konceptu i materijalu. Priznajem, nije to moj posao, ali mislim da ipak dobro izgleda. Što god ti sad rekla. U mojoj glavi.
Opirem se nesvjestici. Krvava je ovo večer, prava ljubavna. Patetično do jaja, rekla bi.
Gledam neko vrijeme instalaciju, napravim nekoliko fotki... Gotovo! Nisu dobro ispale - velike su sjene od blica, a stativ nemam. Tebi u čast nazivam je Nessy.
Reći ćeš mi da nisi zvijer. Reći ću ti da jesi, a da ja nisam dreser. A pokušao sam biti.
Budi ono što jesi.
Ja sam ninja, volim crno, noć, nestati, pojaviti se, iznenaditi... Ali radim to zato što volim, a ne zato što me plaćaju. Reći ćeš mi da nisam. Jesam – Pogledaj oko sebe! Oh, oprosti ne možeš. Okrenut ću te ja. Evo, gledaj!
I na kraju, draga moja, spremam nered koji sam napravio. Ložim peć u kaminu, postavljam te oprezno, svakom dijelu pristupam sa zasluženom pažnjom.
16/16 gori od želje, strasti, požude...
U rukama mi tvoje gaćice i miris. Kako je to dobar miris. Neko vrijeme uživam u njemu, za pamćenje, a činjenica je da ga nisam zaboravio ni da ću ga zaboraviti. Barem ne tako brzo.
Bacam ih u vatru. 17/16 izgara.
Sjedam u fotelju, palim kubansku cigaru i točim Belgijsko pivo koje sam našao u tvom frižideru. Valjda sam jedan od rijetkih kome si kupovala pivo. Ili to samo mislim. I dok gledam tvoje 16/16 tijelo i 1/16 gaćice kako nestaju u vatri i dimu, puknem od smijeha na jednu staru foru.
Sve je to pičkin dim.
Problemi su negdje drugdje!
Katana sa slike: Naoe kanenobu (http://new.uniquejapan.com)
Post je objavljen 22.10.2015. u 12:40 sati.