NOVITETI IZ LITTERISA: Bruno Schulz+Antun Barac+Maurice Blanchot+Simona Delić
N O V I T E T I I Z L I T T E R I S A
Bruno Schulz
"Republika mašte"
(priredio i preveo Dalibor Blažina)
227 str./meki uvez
Nakon Dućana cimetne boje (2005.) i Sanatorija pod klepsidrom (2007.), Republika mašte treća je i posljednja knjiga kojom Litteris predstavlja hrvatske prijevode književnog djela znamenitog poljsko-židovskog pripovjedača Brune Schulza, jednog od najvećih europskih pisaca 20. stoljeća. Knjiga je sačinjena od onih sačuvanih tekstova iz Schulzove ukupne ostavštine koji nisu pronašli mjesto u navedenim zbirkama pripovijedaka, a sastoji se od Rasutih pripovijedaka, izbora Schulzovih kritičkih tekstova te pisama što ih je pisac pisao svojim suvremenicima, kao i pisama upućenim njemu.
****
Antun Barac
"Bijeg od knjige"(ponovljeno izdanje)
298 str./meki uvez
U posthumno objavljenoj knjizi Bijeg od knjige, koju je 1965. godine za tisak priredio Jure Kaštelan, prvi put upoznajemo jednu novu dimenziju Barčeve ličnosti u smislu spontanog autoportretiranja: upoznajemo ga kao pisca bolnih zapisa nastalih za vrijeme logorovanja i kundakovanja u zloglasnom zatvoru Stara Gradiška, u vrijeme Drugog svjetskog rata; upoznajemo ga i kao pjesnika koga je rodio imperativ vremena, pa su u tom smislu i te pjesme refleks mučnine i gorčine rata. Bijeg od knjige ide među najvrednija djela koja su se šezdesetih godina pojavila na horizontu hrvatske književnosti; knjiga koja se ponekad doimlje bolno i mučno - jer već i sam naslov sadrži u sebi izvjestan protest, izvjesno gađenje, izvjesnu bol - no to ne umanjuje njenu vrijednost, naprotiv, povećava je.
****
Maurice Blanchot
"Književni prostor"
347 str./meki uvez
"Književni prostor" Mauricea Blanchota jedna je od temeljnih knjiga naše modernosti. Ona nije samo esej o razumijevanju književnog stvaranja nego i precizno istraživanje o onom što je zaista značajno za današnjeg čovjeka sučelice činjenici da "nešto kao umjetnost ili književnost postoje": silazak u dubinu, pristup tajnovitom, iskustvo samoće i smrti. Autor istražuje djela Kafke, Mallarméa, Rilkea, Holderlina i mnoga druga. Možda nema toliko stroge, bogate meditacije o stvaralačkom činu u cijeloj teoriji književnosti od ove Blanchotove.
U knjizi eseja "Venerino zrcalo" Simona Delić napisala je eseje o sefardskoj književnosti, ponajviše zaokupljena žanrom balade. Knjiga se najviše bavi komparativnim proučavanjem tradicionalne balade,
njezinim podrijetlom, prijevodima, kao i otkrivanjem sličnosti i razlika između pojedinih zemalja u europskom okruženju povezanim tim tradicionalnim žanrom. Autorica pokazuje da španjolsko i hrvatsko tradicionalno pjesničko stvaralaštvo potječu iz istih izvora i da su im povijesne i kulturološke okolnosti istovjetne, te da je sefardska tradicija čvrsta spona između njih. Venerino zrcalo, djelo pisano čitko i jednostavno, namijenjeno je širokom dijapazonu potencijalnih čitatelja.