Jutros sam se probudila naspavanaaaaaaa!!!!
Malo sam prehlađena pa nisam baš hiperaktiva, ali taj osjećaj odmora, kad sam otvorila oči...neprocjenjivo...
Dižem se, oblačim, perem zube i očekujem da će me uloviti stari poznati prijatelj "nemir" i ništa.. Nije da mi fali, nije da ga željno očekujem, ali je obično tu, navikla sam se da je tako....i nema ga... razmišljam si, da li da se opustim sada ili "on" čeka da se previše opustim pa da me napadne??
I sve si nešto tako mislim kad čujem iz sobe izlazi moja djevojčica, pospana sva i pita da li kasnimo u školu....i u tom trenutku sve nestaje....sva zabrinutost, sumnja, strah....ona uvijek izvuče najbolje iz mene, ona JE najbolji dio mene....ona je razlog zašto se toliko trudim, zašto mi je još uvijek stalo, zašto se borim i zašto sam danas tu gdje jesam....
Moje sunce, moje zlato, moja sreća.....
It's a beautiful day!
Post je objavljen 21.10.2015. u 08:29 sati.