U pogledu, zaleđenom od zimskog solsticija, potopljeno je carstvo zlatnih niti iz kojih pletem razne oblike, dajući im imena pradavnih anđela.
Jedni od drugih uzimamo i dajemo, otpadamo i spajamo se, u vremenu izgubljeni, u trenutku pronađeni, znam da postoji taj trenutak kad se pronađem u sebi i znam, da je taj trenutak sjaj života, a tako smo malo sami sa sobom.
Iz svjetlosti promiješane sa sivilom zimskog solsticija izlazi zlatna nit tvoje ljubavi koja je tiho provučena do mog srca i u tom zvjezdanom krugu zlata izraste onaj pogled u kojem vidim sebe, jer je Ljubav pokazala svoje lice i poklonila mi se u svojoj uzvišenosti i uvijek u tom pogledu vidim to lice Ljubavi, jer ona ima lice... prekrasno, prodorno, nedjeljivo i mistično, začarano, a opet tako blizu.
Ljepota Mjesečevog sjaja u ovom zimskom solsticiju naglašava se tim mističnim sjajem prodornog pogleda Ljubavi.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.