Marketing
Crno bijelo istoriječje sreće
Zakoračili smo
u doba smiraja.
Pehar sa izvora
se nije razbio.
Omamljuje me
nektar tvoga
govora.
Ljubav je to,
rekoše mudraci.
Budi nas cvrkut ptica,
svjetlost odnosi
lazur noći,
daruje spokoj
budnosti.
U potpalublju pamćenja,
u arahnoidei uspomena
pohranjujemo
stare vrijednosti.
Sjećam li se
trenutka
uvođenja u svijet anđela ?
Na rukama majke
spokoj anđeoske
zbilje.
Odustali smo od budućnosti,
bio bi to užas življenja.
Postali smo nestvarno stvarni...
Dva svoda,
vizija nepostojeće
istovremenosti
samo sklad,
glazba istine
ispunjava prostor.
Svetkovina osjećaja
orgulje titraju san,
na žrtveniku vječna
vatra,
u krstionici blagoslov,
na čelu
poezija kapi.
U lapidarnosti trenutka
osjetih titraje njihala vremena,
začuh romor tvog imena,
pričinilo mi se,
na moje dlanove
si stavio svoje srce.
Zenit krštenja
uranja u prošlost,
Venera objavljuje
noć snoviđenja,
Danica me budi.
Privid prvog
zagrljaja,
dvije kupole
svodovlje vječnosti
i zvjezdani prah,
premosnica
među srcima.
Svjetlost oplemenjuje
prostor rađajućeg
dvojstva.
Svitanjem uma
titra stara pjesma,
napisana u vremenu oluje ruža
ili u tajanstvenom kodu genoma,
u tragovima Erosa i Afrodite
negdje duboko u nama…
Među žrtvenicima
paralelnih svetišta,
uzavrela sveta krv
desetljećima
gradi most
vjerovanja
u otajsvo
ljubavi.
Volim tvoj
zvuk asonanci,
pjev istih vokala,
poeziju riječi,
tankoćutne tonove
naših razgovora.
Volim pjesničke
epifore,
ponavljajuće,
Kaštelanovo
pojačavanje,
ljepote
sna u zbilji.
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu...
Nestvarna je naša odaja,
prepuna igre sunca i vode,
anđeoskih iskri,
snova i
tautologije sreće.
Dijana Jelčić ... "Nestvarno stvarni" Kultura snova, Zagreb, 2014.
Post je objavljen 20.10.2015. u 07:45 sati.