tog dana će kišiti non-stop
a mi nigdje nećemo morati ići,
već ćemo biti tu,
sve će posložiti, vidjet ćeš,
uz prozore kao zastor navučene kapi,
da nas nitko ne skuži,
i da ništa iza njega ne poželimo,
mliječni paravan između sobe i neba.
boca vina, crna čokolada i jugoslavenski film,
dekica,
dobitna kombinacija za popodne,
nevjerojatno
koliko te okolnosti određuju:
mi još možemo samorazgovarati tri sata,
a četvrti ipak samo šutiti,
ili mrmljati jedno drugom nešto na uho,
što nije za javnost,
da imamo krov nad glavom,
ne bi se niti blizu posvećivali jedno drugom,
televiziji možda.
super kako su neke običnosti postale totalno posebne,
vrijeme zajedno
i tako to,
u totalnu kontru vremenu.
Post je objavljen 20.10.2015. u 05:14 sati.