Marketing
Plodovi hodočašća
....................................
NAŠE SVJEDOČANSTVO
Zovem se Željana Šarić (41 god).
Suprug Tadija (44) i ja blagoslovljeni smo s četvero djece: Marta (12), Antun (9), Luka (6) i Petar (3).
Kad smo u našoj župi sv. Petra u Zaprešiću čuli najavu hodočašća u Krašić, odlučili smo se prijaviti i svi zajedno ići. Međutim, Providnost je htjela da se najmlađi razboli i tata je s njim ostao doma, a mama se uputila na hodočašće s ostatkom „ekipe“.
To neradno jutro počelo je kao i obično u našoj nesavršenoj obitelji. Djeca baš nisu bila raspoložena što ih mama budi tako rano baš taj dan. Još k tome moraju putovati „tamo negdje“, kamo je mama odlučila da se ide.
(Moram napomenuti da se kao obitelj trudimo biti praktični vjernici i starija djeca vrlo rado idu na svetu misu).
Ta naša „obiteljska“ nervoza trajala je sve dok se u busu nije počela moliti krunica. Tad je u našim srcima zavladao mir, a u dječjim još i radoznalost…kamo i zašto idemo.
Posebno zanimanje nastalo je kad smo ušli u kuću u kojoj je naš Blaženik bio zatočen. Tu sam zasuta s hrpom pitanja: tko ga je zatočio, zašto, zašto ona krletka tamo, jel' to pisaći stroj na kojem je on pisao???
Nakon toga opet su pažljivo molili krunicu i strpljivo bili na svetoj misi.
Naš boravak u Karlovcu bio je kratak, ali isto je ostavio trag…djeca su upoznala još jednog sveca.
Plod i blagoslov tog hodočašća osjećamo svaki dan u našoj obitelji. Naša dječica svaki dan mole krunicu. Prije smo suprug i ja pokušavali organizirati zajedničku molitvu krunice, ali bezuspješno. Sada je sve lakše. Blaženi Alojzije ušao je u naš dom! Dao Bog dao da s nama i ostane…!
Zahvaljujem dragoj gđi. Nadi što me je potaknula da se s djecom uputim na hodočašće i napišem ovo svjedočanstvo.
Post je objavljen 19.10.2015. u 11:10 sati.