U sali je u tim momentima bilo još 7-8 vojnika i bili su zauzeti nekim vežbama, a dvojica su sedela na gredi i nešto se dogovarala. Peškiri su im bili prebačeni preko ramena. Kad je kapetan Robertson ušao unutra svi su ga na kratko pogledali:
– Narednik Kraford? – upita kapetan Robertson kad je došao do njega i obazirao se oko sebe. – Ja sam kapetan Robertson. Komandant Fox me danas stavio da danas vežbam s vama.
Narednik Kraford je u tim momentima teško disao. Stavio je ruke na kukove i nemo ga posmatrao par trenutaka.
– S mnom? Ali moj trening ponedeljkom je duži..
– Baš zato – kapetan Robertson je skinuo bluzu i ostao je samo u beloj majici. Bio je lepo razvijen i u idealnoj formi.
Tog dana oko 2 popodne je pristigao kratki fax, kao odgovor komandantu Foxu.
''Poštovani,
godišnje primamo oko 274 vojnika, ostalo je nekoliko slobodnih mesta u bataljonu 27-a. Neka gospodin Robertson već sutra pošalje zvaničan zahtev kako bismo razmotrili njegovu ponudu