Marketing
29 B, PRVI JE ONAJ TKO JE DRUGI: Mk 10, 35-45 (Palma, 22.10.2000.)
Ova dva dobro žele: biti blizu Bogu, biti blažen, ispunjen puninom života. No imati dobre želje ili namjere ne znači i doseći onu dobrotu kojoj su dobre namjere usmjerene. Dobre namjere nas mogu i u pakao odvesti. Jer «put do pakla popločan je dobrim namjerama».
O čemu se radi? Kad dobro namjeravamo onda smo izloženi varkama privida. Tad oni izranjaju i nude nam svoja rješenja. Želiš li biti blažen tad onemogući sve koji to isto žele, da ti blaženstvo ne bi oteli. Želiš li biti blizu Bogu, tad onemogući one koji to isto žele, jer oni će ti oteti dio blizine. Želiš li posjedovati Ljubav, tad ne daj nikom blizu te ljubavi jer tebi će je manje ostati. Želiš li biti prvi, nipošto nemoj biti drugi. Želiš li vladati, nipošto nemoj služiti. Želiš li biti najveći, nipošto nemoj biti najmanji. Tako nam došaptavaju anđeli ovoga svijeta, prividi i varke – i time nam zajednički život pretvaraju u zvjerinjak.
No, logika Kraljevstva Božjeg je posve drugačija. Nije prvi tko je prvi, nego tko je drugi. Nije najveći tko je najveći, nego tko je najmanji. Ne vlada onaj tko vlada, nego onaj tko služi. Time su već u startu deplasirani svi oni koji bi se u Kraljevstvo Božje željeli dočepati prvih mjesta. Tko prerano starta biva diskvalificiran iz Kraljevstva Božjeg.
Pazite! Kad kažemo Kraljevstvo Božje, to nije tek stvarnost u koju ćemo ući onda pošto svi pomremo, i gdje će zavladati ovi gore spomenuti principi. Kraljevstvo Božje je među nama, ono je duša duše svijeta, njegovi zahtjevi su u temelju svih naših odnosa i postupaka.
To je razlog zašto već ovdje stvarno nisu prvi oni koji se nameću kao prvi; koji su spletkama ili srećom došli na prva mjesta. Oni mogu imati ulogu prvoga, ali ne i prirodni autoritet prvoga. Jer svoje prvo mjesto shvaćaju kao prigodu da druge upotrijebe za uzrast vlastite slave – izopačili su smisao svoga mjesta, skrenuli u bahatost, postali diktatori i nevolja.
Tako već sada stvarnu vlast ima onaj tko svoje vladalačko mjesto shvaća kao prigodu da poslužuje. Najveći je onaj tko se ne ispršava. Onaj uz koga se drugi osjeća veći.
Samo su površnima besmislene Isusove riječi: «Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.» Isusu kao čovjeku i te kako je stalo do blizine i slave Očeve, do prvog mjesta uz Oca. I baš zato nije došao da bude služen nego da služi. I to do kraja – dajući život za one kojima služi.
--
Slova na papiru su samo slova. Riječi također nisu svete. Svet je Bog koji se krije iza tih riječi. Riječi iz Pisma su sredstvo po kojem nam Bog progovara. One su čamci po kojima nam Isus prilazi. Ne drži se slijepo teksta. Pokušaj zapaziti Isusa. Neka on progovori tvom srcu . Ne klanjaj se slovu, nego Duhu. Pismo je kao prijatelj koji nas upoznaje s Prijateljem. Prijatelj je tu u počeku, a onda ostajemo sam sa svojim novim Prijateljem.
Nesporazum između Isusa i učenika. Primjer je to besmislene molitve. Misle samo na sebe. Napuštajući bližnjega lutaju od Boga.
Nesporazum, jer misle da zaista mogu piti kalež, i biti kršteni. Patnja je dar. Snaga u patnji je dar.
Nesporazum, jer misle da mogu tim kaležom i krstom Boga zadužiti.
Ne shvaćaju da je ljubav ključ. Čaša i krst su izraz ljubavi. Tko ljubi on ništa ne očekuje. Tko ljubi on ne zna zašto ljubi. Kad bi znao zašto, onda to ne bila ljubav.
No i ostali su isti. Pretendiraju na ista mjesta. … Mi se gnjevimo onda kad smo isti kao oni koji nam proizvode gnjev.
Vladati zna svako. Ali služiti samo veliki duhom.
Post je objavljen 18.10.2015. u 11:58 sati.