“Sunce me stalno naganja. Zadaje mi puno problema.
Prati me od jutra do mraka i do večeri sam vrlo umoran.
I kad dođe noć prije nego sam završio svoj san i odmor, počinje me opet pratiti.
Mislim da mu nikada nisam učinio ništa nažao.
Mislim da ga nikada nisam naljutio.
Zašto me onda stalno prati?
Zašto me stalno maltretira?
Što sam mu krivoga učinio?”
Tada je Bog pozvao Sunce i pitao ga je:
“Zašto stalno tjeraš jadnu tamu?
Uvijek bježi, skriva se, posvuda traži utočište.
Zašto ju pratiš 24 sata?
Koja je potreba za time?”
Sunce je reklo:
“Tko je tama?
Još ju nisam sreo, čak je niti ne poznajem.
Nisam ju još vidio, ali ako sam u neznanju učinio nešto pogrešno spreman sam zatražiti oprost.
I kada je jednom prepoznam, više je nikada neću pratiti.”
Priča se da je prošlo milijune i trilijune godina od ovog događaja.
Ovaj slučaj je “u tijeku” u Božjim datotekama.
Bog još nije uspio spojiti svjetlost i tamu zajedno i kažem vam, nikada niti neće moći, bez obzira koliko on bio svemoguć.
Čak niti “svemoćni” nema sposobnost da stavi tamu pred svjetlost, jer tama i svjetlost ne mogu postojati zajedno.
Postoji razlog zašto oni ne mogu zajedno egzistirati.
Razlog tome je što tama nema vlastito biće, tako da ne može postojati ispred Sunca.
Tama je izbivanje svjetlosti – dakle, kako odsutnost i prisutnost iste stvari mogu zajedno postojati?