Na spomen raka prvo čega se doktori i stručnjaci dotaknu,osim same prevencije je i rano dijagnosticiranje i što skoriji početak lječenja.
Kada se sumnja zaokruži na rak pluća onda zbog same bolesti i načina funkcioniranja sva žurnost dobiva na većoj važnosti.
Kako to izgleda u praksi?
Preskočit ću djelove traženja uputnica i sam početak odlaska u doktora opće prakse i reagiranja na čovjekove pritužbe da gubi na težini i da se osjeća malaksalo ( čovjek koji do prije dvije godine nije nikad bio bolestan,čak su ga zaobilazile i sve one sezonske viroze,gripe i slične napasti)
Vrijednost markera u krvi je otišla u nebo,doslovno,od normalnih do 10 njegovih je 2 789
Na svim daljnjim uputnicama naglašeno je HITNO,HITNO,HITNO!!!
Za CT pluća naručen je za 6 mjeseci
Bronhoskopija u veljači 2016.
HITNO?! Najhitnije
U lijepoj našoj veza čini čuda,naravno,zar više itko sumnja u to.
U roku od dva mjeseca napravljeni su svi mogući nalazi.
Skupljamo kolekciju papira,nitko od doktora ne objašnjava ništa,gomila latinskih skraćenica koji tebi kao laiku izgledaju kao nakupina slova bez povezanog smisla.
Kad i uspiješ dešifrirat polovinu,naiđeš na interne skraćenice bolnice-sumnja na BAK.
U ni jednom medicinskom leksikonu ne postoji ništa što ima veze s terminom BAK-a. Jedan od doktora nam tihim glasom objašnjava da nije isključena sumnja na rak i da je to interna skraćenica.
Kompletno si prepušten sam sebi u jednoj od težih životnih borbi koja te čeka.
Osim kod samih pretraga,doktore apsolutno ne vidiš,samo skupljaš papirologiju,papir za papirom,bez ikakvih objašnjenja,bez riječi,bez ikakve topline ,ljudskosti.
Komad statistike,vizura osobe koje treba liječit.
Zadnji nalaz ovog ciklusa je u rukama doktorice koja je radila bronhoskopiju.Otvara pred nama papir,pogled preko naočala,bez riječi,uzima telefon i zove broj nadležnog pulmologa,čita mu nalaz,gomila informacija koja nam u tom trenutku ne znače ništa,napokon poklapa slušalicu i hladno nam govori: Nije dobro
U ponedjeljak dođite sa svim nalazima
Okreće se i gledamo bijeli mantil koji odlazi dugim hodnikom
I to je to? Što nije dobro? Koliko nije dobro?
S papira vrišti Adenokarcinom
Cijela vječnost stane u jedan prostor hodnika.Tišina,bol,strah,vakum
To je način na koji naši doktori suočavaju pacijenta i obitelj sa svim što predstoji?
Jedan dan će netko vaš biti u sličnoj situaciji,vaš suprug,tata,djed...jebemu sve to je moj otac,nije stvar,nije broj,nije,moj je,stoji ispred tebe...mater ti ljudsku emaptijsku
Splitska bolnica,drugi največi grad u državi
Post je objavljen 17.10.2015. u 15:26 sati.