LJEPOTA
Jeseni svake divimo se istom,
srebrnom nebu, lišću što treperi,
slikaru marnom s nevidljivim kistom,
bakrenom sjaju jesenje večeri.
I makar što se steklo od života,
uvijek, baš uvijek prati nas ljepota!
USUSRET DUŠNOM DANU
Jesen siva nebom razapela jedra,
vjetrovi nas njeni nose kroz eone,
uvelim joj lišćem zakičena njedra,
ogoljele grane koračnicu zvone.
Jesen siva sve nas ka smiraju nosi,
tamo, gdje brod svaki u nepovrat tone,
gdje sudbina smrtna sve živote kosi,
i uzalud kiše gorke suze rone.
Sve nas, sve nas nosi ova jesen siva
tamo, gdje je studen, samoća i zima,
al gle, nadom svijetli samo vjera živa
da i poslije svega još života ima!
Post je objavljen 16.10.2015. u 15:14 sati.