Izazvana poplavom obiteljskih i inih priča ili Oba moja grada
Započet ću s Mtk-em
Moj dragi djed kojeg sam smatrala drugim ocem.
moja ljubljena baka.
i moja teta Marta, često citirana. Živjela je s bakom i djedom. Trebala se udati za djedovog brata, ali on je umro od španjolice na kraju prvog rata u kojem je sudjelovao.
Moja mama, Sonja, Nataša i još nekako, mislim Nikica, ali to je duga priča u koju su umiješani moj djed, baka. Tolstojev roman: Rat i mir i mjesni župnik i sve to u vrijeme tzv "Bivše ili prve Jugoslavije".
Ovdje na slici sa svojom sestrom Sekom, zapravo Borislavom na stepenicama obiteljske kuće u Mtk-uuu za vrijeme države koja se zvala tzv...
zv
Ne mogu odoliti pa prilažem još jednu Sonjinu sliku.
Ne znam jesam li u vrijeme gornje slike već bila rođena , ali ovdje sam ja i moja teta Seka - Borislava na terasi iste te kuće u Mtku
a
A ovo su mama i tata na vjenčanju:
E, sad ovo samo radi usporedbe glamura mojih roditelja u njihovo vrijeme i mene i mog muža u vrijeme socijalizma. ( moda kratkih haljina!!! U kući mog djeda)
A ovo je Mtk iz nekog doba:
Crkva dominira kako se i spada.
Mtk, najstariji dio. danas izgleda posve drugačije, ali nekad... mjesto je raslo na brdašcu (gledajući od ušća na desnoj strani rijeke) zbog rijeke Neretve koja je redovito na jesen plavila. Skroz gore na vrhu je mjesno groblje. Mjesto se kasnije proširilo. Imalo je nekad oznake gradića. Još pamtim amatersko kazalište i kino koje se u međuvremenu ugasilo.
.
Još malo mene u tzv... (Što mogu rodila sam se u to vrijeme ) na Šloserovim stubama u Zagrebu na putu za Bleiburg - u prevodu Olovni grad, ali moja pametna mama nije htjela ići. Bilo joj je dosta zbjega, gladi i kukurikavca. Ostali smo u Zagrebu i spasili živote, kasnije i mom ocu koji je prošao križni put do Zagreba- o tome sam već pisala, više neću.
A ovo je napisao VELIKI Ivan Slamnig. Pogledajte te ljupke stihove koji govore baš o toj granici dviju država Hrvatske i Herceg Bosne:
Evo vam još ugođaja:
Lovac u trupici drži crnu rodu ( vrlo je rijetka):
A ovo je Split:
Moja none koju nažalost nisam upoznala. Vrlo mlada je umrla.
A na ovoj slici u Kotoru je:moj nono (drugi s desna) i moj tata (u prvom redu prvi s desna) Još je Austrougarska. Kotor je tada pripadao Austrougarskoj.
Moj tata (prvi s lijeva) - 1930 Pogledajte ta sretna lica. Pokušala sam doznati tko su ostali. Naravno kasno. Mama i tata su već bili mrtvi. Ostala rodbina je bila mlađa od ovih cura i mladića sa slike. Nitko više nije poznavao nikoga.
.
Moj tata sjedi na trećoj stepenici. Pogledajte mjesto i datum sa slike.
Ima još puno toga, možda neki drugi put.
Veseli i zdravi bili!