Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi jer se zadržao kod majke u bolnici.
Nakon bolnice je svratio do mene.
Sjeli smo na balkon.
Pili smo prošek u tišini.
– Kako ti je majka?
– Ne znam što bih ti rekao... Ne znam kako i zašto, ali popela se na neko stablo jabuke, pala i slomila obje ruke. Ruke su joj u gipsu. Sama se ne može hraniti, a nikome ne dopušta da je hrane, pa odlazim svakodnevno po nekoliko puta do nje jer meni dopušta da je hranim.
– Dobro da bar tebi dopušta.
– Danas je na tren došla sebi.
– I?
– Rekla mi je da je bole ruke, ali da je još više boli srce gledajući me ovako samog. Rekla je da nađem nekoga i da se oženim. Da bi htjela vidjeti unuke prije smrti.
– Pa jesi joj rekao za Anu?
– Nisam. Ne želim joj buditi nikakvu nadu. Ako nešto bude, doznat će na vrijeme.
– Ima logike.
– Zadnje što mi je rekla prije nego je utonula u svoje tupilo je bio poticaj da se suzdržim od seksa prije braka i da čekam onu pravu.
– Kužim je. Vidiš kako se njoj život zakomplicirao jer nije čekala.
Post je objavljen 17.10.2015. u 10:06 sati.