Na mom srcu izrasla je kora
Da ga skrije otkad nisi samnom,
Hladno mi je, a živjet se mora,
Dok koračam uvijek stranom tamnom.
Ono bitno, svakodnevno, moje,
Hranio sam naivnom taštinom,
Pri pomisli, još se ruke znoje
Lice krijem sumnjom i istinom.
Pronašao ja sam biser sjajni
Ali sam ga držao u džepu
Život svoj sam kovao od tajni
A istinu držao sam slijepu.
Kad je čovjek izgovori glasno
Tek tad shvati da je za sve kasno...
Post je objavljen 06.07.2016. u 10:23 sati.