Najznačajniji događaj današnjeg dana je bio svakako Jinovo šišanje, bilo je doduše i napokon jedno pozitivno iznenađenje u školi, mora to po nekoj teoriji vjerojatnoće.
Stigao sam napokon i posjetiti jednu izložbu. Petru Mršu pamtim kao izuzetno talentiranu srednjoškolku, imala je vrlo uspjelu predstavu na tekst tada ne baš previše poznatog Baricca, ne sjećam se više tko mi je prvi skrenuo pozornost na curu iz prve riječke gimnazije, vjerojatno drugarica, ona je voljela svoj poziv i zato joj se događaju razne neugodnosti od nadređenih.
Poslije sam čitao o odlasku darovite umjetnice u inozemstvo, izabrala se usavršavati u fotografiji i rezultat je ova izložba čiji su junaci članovi njene vlastite obitelji. Zanimljiva je, nije ono paf da me srušila s nogu, ali oke. Još kad bi se dečko mojih godina mogao sjetiti odakle mu je umjetnicina mama tako poznata....