Piše: Ines Brežnjak
U moru nekih loših momenata posljednjih tjedana, razmišljala sam što uopće više napisati o pikadu. Zaredalo se nekoliko situacija koje bi, a brate mili, i najupornijima zgadile cijelu priču oko darta, igranja, ligaških natjecanja, turnira i svega. Hvala Bogu pa je cijeloj priči obraz osvijetlilo gostovanje prošlog petka na koje se zaputila moja ekipa.
Ova je priča nastala iz razloga što ima ta jedna ekipa u riječkom pikado savezu koju svi vole i kada s njima igrate jednostavno znate da su druženje i dobra atmosfera na tekmi zagarantirani. Priča je nastala i zbog toga što se kapetan jedne njihove ekipe, Dino Lovrić, prije godinu dana nesebično ponudio na napravi dizajn za blog – izgubio je čovjek preko dva sata svojeg vremena kako bi sve izgledalo u skladu s tematikom bloga i da bi meni srce bilo na mjestu. I na kraju – priča je nastala zbog toga što „zlo i naopako iz Crikvenice“ kako ih u šali volimo nazivati uopće nisu zločesti, niti naopaki, već su dvije ekipe kojima se zaista veselite ako vas ždrijeb s njima spoji u ligi ili u kupu...
Kada u krugovima riječkog pikada spomenete Crikvenicu, prvo što vam padne napamet su ćevapi! Šalim se. Prvo vam napamet padne Pikado klub '999' iz Crikvenice pri kojem igraju dvije ekipe – Team 666 i Team 999, a nakon toga iduća asocijacija su ćevapi.
Crikvenica (odnosno Selce od ove godine) drugo je najdalje gostovanje na koje putuju riječki pikadisti, no definitivno je jedno od dražih gostovanja. Šestice (Team 666) su naši drugoligaši, a Devetke (Team 999) trećeligaši.
Ovi simpatični dečki svoje su početke odradili u konobi Lido u Crikvenici, a ove su se godine preselili u prostorije Sportskog centra u Selcu. Osim po svojim upečatljivim dresovima koji odgovaraju nazivima ekipa, Crikveničani su poznati po svojim vrhunskim ćevapima koje spremaju na utakmicama (druga asocijacija kada se spomene Crikvenica
). Ili možda bolje da se ovako izrazim – Crikveničani su poznati po odlični domaćini! Kada dolazite kod njih na utakmicu, oni će napraviti apsolutno sve kako bi se vi kao gosti osjećali odlično. Gubili ili pobjeđivali, oni su uvijek isti – nasmijani te spremni na šalu i druženje. To je ono što ih čini drugačijima od ostalih. Naravno da svatko od nas voli pobjeđivati, no velik je problem u tome što ima puno ekipa koje ne znaju gubiti. Pa se onda nakon svake druge utakmice dogodi Santa Barbara - ili pak meksička sapunica s tisuću i jednom zavrzlamom. Psihički, to je jednostavno postalo nesnošljivo u zadnje vrijeme! Zato se sada vraćam na početak svojeg teksta – u moru loših momenata posljednjih nekoliko tjedana, gostovanje u Crikvenici bilo je olakšanje za dušu i tijelo. Igralo se bez pritiska, igralo se jako i najbitnije od svega – guštali smo igrajući s njima. Pikado je tog petka bio zabava i jebeno smo ga svi voljeli!
Što se njihove igre tiče, imam samo riječi pohvale za njih, a ove me godine posebno ugodno iznenadila nova mlada nada Šestica – Dino Strizić. Vjerojatno nikada niste čuli za njega jer je dečko tek ove godine počeo igrati pikado, ali mi koji smo odigrali protiv njih jako smo ga dobro upamtili. Kada smo već kod igrača, jednostavno ne mogu ne spomenuti još jednu mladu nadu iz Crikvenice – to je mali Valentino Lovrić kojeg imamo prilike redovito viđati na svim riječkim mastersima. Tino igra Open turnire, rame uz rame sa svim pikadistima iz Rijeke, a od ove godine spada i pod naše juniore. Valentino je ljubav prema pikadu naslijedio od tate Dine, a ono što me posebno veseli je sljedeće – kad Devetke i Šestice jednog dana odu u penziju, znam da imaju nasljednike da se pikado u Crikvenici igra još dugo vremena.
Kako Šestice znam malo bolje od Devetki, ima i jedna simpatična priča vezana uz kadar njihovih igrača. Naime, za njih vam igraju Car, Car, Car...i Car. Okej, nije baš tako, malo karikiram, ali nije daleko od istine. Njihov zapisnik izgleda ovako nekako: Lovrić, Katnić, Strizić, Car D., Car K., Car G. Da ne biste mislili kako izmišljam, evo vam zapisnik s naše tekme pa se uvjerite sami da stvarno puno Careva igra pikado u Crikvenici.


). Postoje velike šanse da me sutra zadavi zbog ovog, ali jednostavno nisam mogla izdržati! Jednom sam ga bila spomenula u nekom svojem izvještaju...sjećam se da je bilo veselo kad smo se drugi put sreli i da sam neku jezikovu juhu pobrala. Hee, mislim da me sutra čeka ista stvar.


