Marketing
Kako usporiti ono što nitko ne voli?
U Opatiji je upravo u tijeku 12. BANTAO kongres. To je kongres velike
asocijacije nefrologa balkanskih gradova. Nisam nazočna ovog puta, ali tim
povodom mogli bismo porazgovarati o nekim važnim aspektima bubrežnih
bolesti.
U praksi, često mi je važno objasniti pacijentima kako usporiti bubrežno zatajenje i kako se s njim može relativno normalno živjeti. Znam da i među blogerima i njihovim članovima obitelji ima bubrežnih bolesnika, pa sam za danas odabrala manje veselu temu nego što inače radim. Koga nešto više zanima, može pitati u komentaru, ali i mailom.
Insufficientia renalis chronica, kronično zatajenje bubrega, je progresivno i nepovratno smanjivanje bubrežne funkcije, s različitim stupnjem povišenja metaboličkih otpadnih produkata u krvi. Svaka kronična bubrežna bolest koja uzrokuje propadanje bubrežnog tkiva - može dovesti do zatajenja u nekom vremenskom periodu. Najčešće se javlja kao komplikacija: šećerne bolesti, visokog krvnog tlaka, glomerulonefritisa i policistične bolesti bubrega (koja se nasljeđuje autozomno dominantno). Kada se rad bubrega smanji na trećinu normalne vrijednosti, a kreatinin u serumu poraste na 220 mikromol/l, zatajenje dalje ubrzano napreduje, dovodeći do ireverzibilnih promjena bubrežnog tkiva i trajnog otkaza bubrežnih funkcija. U završnoj fazi bolesti život nije moguć bez umjetnog bubrega ili, još bolje, presađivanja, transplantacije (koja se u Hrvatskoj izvodi najviše, u odnosu na druge europske zemlje).
Pri kroničnom zatajenju bubrega simptomi se sporo razvijaju. Ispočetka, osoba nema simptoma i nepravilna se bubrežna funkcija može otkriti samo laboratorijskim pretragama. Osobe s blagim do umjerenim zatajenjem bubrega mogu imati samo blage simptome unatoč porastu ureje, metaboličkog otpadnog produkta u krvi. U tom stadiju osoba može mokriti više puta tijekom noći (nikturija) jer bubrezi ne mogu vratiti (resorbirati) vodu iz mokraće i koncentrirati je, što normalno rade tijekom noći. Rezultat toga je veći volumen mokraće. Visoki krvni tlak (hipertenzija) javlja se u ljudi sa zatajenjem bubrega jer bubrezi ne mogu izlučiti višak soli i vode.
Osnovni principi liječenja:
-Da bi se usporilo napredovanje zatajenja bubrega, podešava se prehrana i pažljivo doziraju svi lijekovi.
-Opasna je izmjena terapije bez suglasnosti nefrologa, osobito davanje aminoglikozidnih antibiotika u neprilagođenim dozama.
-Potrebno je izbjegavanje intravenskih radiokontrastnih snimanja, a ako su baš neophodna, obvezna je priprema kao i praćenje i terapija poslije snimanja (CT, NMR, IVU).
-Kod dijabetičara se nastoji glikemiju održavati u optimalnim granicama i da se hipertenzija strogo regulira, na razini 120/75 mm Hg i niže, kombinacijama ACE inhibitora, beta blokatora i sartana.
U raznim stupnjevima bubrežne insuficijencije mora se podešavati terapija.
-Tiazidni diuretici se ne daju kada klirens kreatinina padne ispod 30 ml /min, tada se daje furosemid, uglavnom bez dodavanja kalija.
-Porast kalija u krvi postaje problem već kod klirensa kreatinina ispod 20 ml / min, kada je potrebno kompletno podesiti terapiju, pa ACE inhibitore (koji doprinose hiperkalemiji) zamijeniti kalcijumskim blokatorima, kojima se pripisuje protektivno djelovanje.
- Nekad je potrebno dodati smole koje korigiraju visok kalij.
-Primjenom eritropoetina korigiramo anemiju, postižemo opće i kardiovaskularno poboljšanje i usporavamo progresiju zatajenja u izvjesnoj mjeri.
-Kod odmaklog zatajenja bubrega nastojimo odložiti dijalizno liječenje, a da ipak ne izazovemo pothranjenost, pa kombiniramo hipoproteinsku dijetu s davanjem ketokiselina ili anabolika.
-Redovito pratimo poremećaj metabolizma kalcija i fosfata uz razinu parathormona, pa dodajemo lijekove koji smanjuju apsorpciju fosfata i aktivne metabolite vitamina D.
Primjenom dostupnih mjera možemo u priličnoj mjeri usporiti bubrežno zatajenje i odložiti dijalizno liječenje, bez značajnije pothranjenosti.
(slike su uzete s neta)
Post je objavljen 17.10.2015. u 14:26 sati.